psttt.

svoj poljuljani ego.a lijepo sam mu rekla,drž se mene i sve će biti u redu.a ne,on neće,pa neće...navalio iz ljušture,smješten negdje u sivm moždanim vijugama,ko zna u kojem ćošku pri..ili možda mozga.il je bio sve vrijeme iza druge strane ogledala,a kako visim stalno na njemu,uživao je promatrajuči prekrasna komešanja i uzburkane misli sa druge strane,na lijepom odstojanju.uglavnom,nisam imala problema sa njim..kad odjednom...dok trepneš okom,uzjogunio se,egoistično pokušavajuči poremetiti staloženost mene,mojeg ja,zakopanog u mirnim sferama.a danas je kiša.pokisnuće,pomislim,al neka,zaslužio je jedno vjetrovito namakanje,možda ga prođe.znaću sutra.