vita brevitas, ars longa

Kao stablo
u oluji
moju dušu savijaju i muče
nevidljive ruke vjetra.
 
Htio bih
više
gore,
u visinu svjetlosti,
dok me korijenje
vuče prema zemlji
u tamu zla.
 
Moje grane
lome
oluje vjetra,
jesen zavija u krošnji
dok na izabranom
dlanu
umire posljednji list.
 
Razdire mi se
srce
u žudnji za zvjezdama,
za visokim i slobodnim
oblakom u krošnji.
 
U bljesku munje
i prasku groma
padam
u provaliju
truleži i umiranja.

nedaj im!!!

a e

vidš kako je sve nepredvidivo... sve je tako lako zamjenjivo... život je postao obveza - nešto što se odrađuje, a ne živi... Rijetki su i svaka im čast, koji znaju živjeti život s onim čime posjeduju (u svakom smislu)...

misli ( vrane) mogu kružiti oko glave. nedaj im da ti sjednu an glavu i još gnijezdo naprave. čim se pojave srdito iz potjeraj ko da su vrane. bacaj kamenje, viči, sve to rastjeraj čovječe!

Jednom sam napisala sličnu pjesmu...skoro pa iste riječi i smisao...a , danas je život sasvim nešto drugo...i ove riječi mi se čine besmislene...nadam se da će i tebi tako izgledati u neko dogledno vrijeme...))))

prestani biti kralj melodrame. završi tu predstavu, spusti zastor i idi dalje bez gorčine. otresi prašinu i digni glavu. idi dalje!

winter, život i odrađujemo, istina je to, kad ne znamo bolje

heh.... tako lako, jelda....

smisleno ili besmisleno....pitanje je sad....

vjeruj mi . vrlo je lako. uhvati neku toljagi i sve rastjeraj. okreni novi list i zadivit će te svojom bjelinom.

Samo je pitanje kako ćemo stvari posložiti u svojoj glavi i duši...ono što nam je danas jedino smisleno , sutra možda totalno besmisleno ...i obratno...često uzimamo stvari zdravo-za gotovo...a sve je realtivno..:))))

što sam? tko sam? samo sanjar koji živi u magli i memli (...), a u duši vazda uvijek ista pustoš vlada....

pisao sam o uzimanju zdravo za gotovo, utopija, pljuc

pazi što sanjaš. ako se ne ostvaruju onda ih ti ostvari u umjetosti, pisanju, slikanju i sl. tako će dobiti stvarnu dimenziju. vratit ćeš se doma.

sanjar možeš biti i na suncu i pode zvijezdama ... ne samo u magli...izađi ti lijepo na sunce i pusti da te napuste te sumorne misli...

dobrodošao kući....predugo je prošlo, nedostajao si nam.... ne sanjam, imam košmare... to nisu snovi.... su pokretači...

predugo je prošlo........

fine su, ukusne, ove avangard no9, samo piše da ubijaju....

''...živio sam usput, ko da sanjam,
kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.''

da petra, lapsus linguae, calamiti etc.... ali poanta je uhvaćena....

...ti si moja lakonoga srno, stvorena za mene i za sve druge... :/

drugi prijevod je to, stariji ... koji znam napamet a i sviđa mi se (''Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.'')

da....po sjećanju... a sjećanja blijede, kao i sve.. kao slike...:/

nije pamćenje u pitanju, ne još... prijevod Gerić... evo i link, ako želiš : http://cesarica.byethost2.com/jesenjin/sto_sam.htm