BABY, COME BACK!

noćas opet u svom krevetu! kako je to dobar osjećaj. iako ću ga opet sutra napustiti. ne zadugo. a ne mogu ne osvrnuti se na protekli tjedan izbivanja. kako iz kreveta svog tako i s iskrice. čitam da su neki i preminuli. zanimljivo kako su ovdje ljudi ipak stvarni? nekima, tek kad odu. za mene su ovdje ljudi uvijek i stalno stvarni. jer od prvog dana pristupam im kao da ću ih sresti. i uglavnom ih i sretnem. eto i sada sam otišla na srednji jadran i negdje na pola obale popila jednu finu kavu. i vidjela najljepši (meni) pogled s jedne kuće i terase. nemojte se bojati, samo sam bila na terasi...nisam stvarala nova slova abecede! čovjek je povratnik, posve solidan. i tu na iskrici. jedino kaj eto...imam svoj krevet! i volim se njemu vratiti. a btw i pokisla sam ovih dana kako dugo već nisam. a i vjetar me dobro opleo na maslenici. i u tjedan dana nisam se okupala. zanimljiv ovaj život u svakom slučaju. još uvijek me poneka glupost može iznenaditi. i zloća. vlastitih. no, i dragost onih drugih. hm, ovih dana obaram i neke svoje rekorde...eto u deset dana cca 1500 km...reći će neki pa to pređu u jednom danu. što mogu kad sam još uvijek u duši...provincijalka!

za neke (čitajuć blogove) bi bilo bolje da su preminuli (mislim virtualno), al nisu!