valja
poći sad....poznati osjećaj. ostala bih. ali bih i išla. deja vu! a možda i nije. e upravo ta jebena znatiželja je i ubila mačku. ili koga već. valja maglu sljemensku zamijeniti s malo topline nekih morskih laguna. na koncu idem obić mjesto nekih važnih događaja. možda će i ovaj biti važan. obično je sve ono što je iza nas...važno. važno je što je s nama. ostalo su samo usputne postaje. pa i ljudi su postaje. što smo onda mi? u svojoj vlastitosti! možda vlakovi? hm, nisu važni odgovori...pitanja...pitanja...
13.09.2010. u 9:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar