Ručkić krčkić

Ovih sam dana dvaput vodila tipičan iskričarski razgovor s temom "Veza, da ili ne?"; i tak sam shvatila da odgovor može biti uglavnom bezvezan... Meni. Za mene.
Za razliku od iskričarskog mita o prevlasti udavača na ovom portalu, prva sugovornica mi je bila jedna (vrlo lijepa, ma, privlačna po svakom kriteriju) žena mojih godina, koja je energično rekla vezi NE. Kroz razgovor sam uvidjela zašto: jer vezu doživljava kao OBvezu - kućanske poslove, raspored vremena, tjelesnu i emocionalnu raspoloživost... - kao SveziVANJE u smislu ograničavanja slobode, koju žudi više od svega, nakon cijelog života vezEnja po šabloni, unutar tuđih okvira. Sve do čvora, u kojem više nemreš ni makac; a ovaj onda izdrži svu težinu na njega privezanih života, ili se rasplete. Češće ovo drugo.
Drugi moj sugovornik, muškarac, po onome što tvrdi vjerojatno san-snova gorespomenutih mitskih udavača: on bi baš vezu. Dosta mu je zabacivanja konopca na raznorazne klimave vezove, sad bi on u luku, pa mornarski čvor i mirovanje na vezu. I jel' bih ja isto?
Gledajte, nemrem vam ja odgovoriti na to pitanje s "da" ili "ne", a tak da se odnosi na pitača... Jerbo, reče netko u nekoj TV seriji, u životu je potrebna određena doza besciljnosti. Kad se ustremiš kao strijela, moš samo fulati ili pogoditi; a kad si kao voda, razlijevaš se kojekuda, curak vamo, curak tamo, a tek kad naiđeš na dostojnu prepreku, nabujaš i onda...
Onda je svašta moguće: možda postaneš jezero; možda žabokrečina. Ovisi o tvojoj snazi, o tome koliko te ima. I o snazi prepreke. Koju možda jednostavno poneseš sa sobom, a možda je smrviš, pretvoriš u šljunak, pa u pijesak, nezamjetan u tvojoj bujici.
Iliti, bez metafora, rado bih upoznala nekoga s kim bih poželjela trajni oblik odnosa. Uvez. I ne, ne znam točno kakav bi to čovjek trebao biti... Možda zato jer jako volim čitati, sve, pa i ljude.
A neki su kao pjesma, kratki i potresni; drugi kao priča, kroz prizor-dva bljesnu životom i bude ti žao što su tako brzo gotovi, ali shvaćaš da su savršeni baš takvi kakvi jesu, u toj svojoj kratkoći... Neki su kao roman, narativni, polagani, složeni, postupni u otkrivanju i zahtijevaju tvoju punu pažnju.
I onda se sjetim, pa mi živimo u eri sapunica! Koje su nastale od romana u nastavcima... Jeste li znali da je masa utemeljitelja romana (Balzac, Thackeray, Dickens) objavljivala u nastavcima? Za lovu? Ono, što više nastavaka, to bolja lova? I da su bili šlampavi, jerbo bi zaboravili da su nekoga koknuli još u prvim nastavcima pa bi ga lijepo oživjeli kad je trebalo malo zakuhati radnju za još bar dva-tri nastavka... Baš kao u sapunicama danas. Nikad ne znaš tko je kome brat ili sestra i tko je koga rodio, a niti jedna smrt nije pouzdana.
I onda, kad više nema nastavaka, staviš sve to u uvez. I izgleda kao da je od početka, od prve stranice, išlo baš prema toj zadnjoj. S uzdahom zadovoljstva je zaklopiš i...
I zaspiš? Ili potražiš novo štivo?
(Ponekad mjesecima ne čitam ništa jer me neka knjiga toliko potresla da ne mogu otvoriti novu.)
 

Tak je men bilo s Družbom Pere Kvržice. Otad potreseno apstiniram :D

Sjajno je kad pravu knjigu pročitaš još zarana... Uštedi puno truda; doduše, i nešto nadanja, al nema (bez)veze! ;-))

I životu je uvijek sve naopako. Kad s nekim hoćeš samo neobavezni seks, naletiš na tipa koji se baš odlučio vezati. A kad ti želiš vezu, onda naletiš na jebatora. :)

*U životu*.

Ah, boocka, sve ti je to privremeno: danas jebator, sutra aligator, a preksutra torbica...

Eto. Dakle, ne valja kako god okrenuli :D

Naprotiv: svaka faza je dobra!

Nema tog čvora koji se ne može razvezati jednim potezom.

Zato se je meni glavni junak jedne knjige došao da žali.

Eh, Svileni, kad ti ražvežeš, više nitko nemre do riječi!

Mačem režem. Jezike.

Mače, a dal' bi prala moje gaće?

Prvo bijaše riječ... a na kraju ostade šutnja.

vega, nije šutnja nego šum. Samo treba imati uho kao jedro da bi ga čula. Šumi, šumi javore, neka riječi govore.

Jeste da riječi umiru, ali svijet i dalje ostaje mlad.

Kad bih na sunce, nude mi hlad; kad trebam ogrjev, javor je žilav i mlad... a jebga! Sad mi jedan javlja da on nije za brak... Ma, mrak! :-))))

vega, bit će da ne pratiš trendove.

Pratim, ali u trenu mi izmigolje :-((

Ma drži ga, ne daj ga, važno da je muškarac.

Zašto?

Pa za surlu.

A kaj ak kihne?

Obriši. O plahtu il' o zavjesu.

Budem. Pa ga pokrijem preko glave.

Da, neka drijema, neka spava.

Jesmo li onda u vezi?

sve ovisi kakva je osoba..da bih uopće znala što bih s njim

sinoć sam čitala knjigu sanje pilić: mala torba, velika sloboda. koloplet kratkih pričica, a sve na današnju temu....dopala mi se...žena dijeli vegino mišljenje....možda i moje, moram još malo probaviti tu temu....donedavno sam o svemu tome malo drugačije razmišljala, ali u zadnje vrijeme promatrajući i slušajući žene koje su ostale udovice(mlađe i starije), te se razvele jer su im muževi ušli ponovno u pubertet...pomalo mijenjam mišljenje....napominjem da sam neudata i da do sada nisam imala obveze koje su predmet današnje rasprave, pa ne znam koliko sam kompetentan sugovornik...ili komentator...

E, bravo, cure, ravno u sridu! Vidite, do sad me još nitko nije pitao kakva sam osoba, nego samo jel bih ja s vezom ili bez nje... Očito ne bezveznima ni obveznima nije bitno s kim se razvezuju ili obvezuju, zar ne?

Hm. Da samu sebe malo revidiram... Možda čak nije najvažnije kakva je tko osoba, nego što su joj prioriteti u trenutku kad nekoga upoznaje... Ma, bezveze, puno filozofije ni za što: ljudi se trebaju upoznati, družiti i vidjeti što im ide skupa. I kako daleko. I jel bi htjeli dalje. To je sve.

tako veli i sanjči pilić oliti jedan njen lik iz knjige - čak je muškog roda....

Već su mi mnogi hvalili Pilićku, a ja nikak da nešto njenog pročitam. E, vakat ću se potruditi!

Jbg, opet kasno stizem na najinteresantniju temu: kratko i jasno, NE BIH SE VISE UDAVALA, veza da i to nista obavezujuce, jednom tjedno, ajde, koji put i dva puta i to je to...zelim svoju tesko izvojevanu slobodu...

;)

cure moje...kad je frajer onaj pravi..i kad se to potvrđuje u svakoj situaciji..kad ne postoji ni zadrška ni strah...onda je nebitna forma...može i brak...važno je samo s kim si.