odrazi
Na trenutak zaustavljeno vrijeme između naše dnevne i spavaće sobe... ja stojim gledajući i svijet staje da bi napravio mjesta za svjesnost, upijanje tog trenutka.
Kroz otvorena vrata druge sobe vidim kako razgovaraš na na telefon ali ne čujem ništa, zvukovi su nestali, sve je mekano,maglovito, nestvarno. Znam da su oko mene neka svjetla, zidovi i dječja vika. Ali sve je to nestvarno, daleko, zaleđeni trenutak. Iza tebe,kasno svjetlo kasne jeseni koje samo malo ulazi kroz sjeverni prozor.
Ja stojim unutar toga prostora, tog izvanvremenskog balončića čudeći se sama sebi kako je moguće shvatiti ozbiljno predstavu u kojoj svakodnevno sudjelujem ? To su samo neki valovi, neki odrazi vode, zraka,tvari... ništa više od tvog odraza u tamnom staklu prozora. I ti si samo dio tog vanjskog svijeta izvan mog balončića svjesnosti. Da li si ikad izašao i ti, i zaustavio sve. Da li bi me ikada mogao razumjeti.
Možda, jednom.
U nekom životu u kojem nećemo biti muž i žena nego nevezani prijatelji...
Za sada, izvan opne mog balončića... samo si odraz u tamnom staklu prozora.
30.11.2004. u 15:47 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Kisssssssss
Autor: tantra_man | 30.11.2004. u 16:28 | opcije
lijepo je zivjet tako?
Autor: prilagodjen | 30.11.2004. u 17:16 | opcije