Basna o galebu i mishu

Sjedila je u tami osame terase s koje je pogled sezao u crnilo prirode.Večer je bila bez mjeseca,prohladna.Nejasno se prisjećala prizora okoliša prethodnog dana.Put je bio dug,a ona ga je gotovo u cjelosti prespavala.Probudila se u nečijoj tuđoj sobi,nečijem tuđem krevetu,gola.Sama.Ne paleći svijetlo ogrnula se dekom s kreveta i izašla na terasu.
Ispod nje je odjekivala kakofonija glasova i ritam muzike koji je bubnjao u zidu na koji je naslonila glavu.Očajno je trebala cigaretu i nekakav alkohol.Misli koje su nadirale u njen,trenutno prazan um,nisu joj se svidjele.Bile su to misli izdajnice.Misli koje su svako toliko,u trenucima svjesnosti,napadale njezino biće tražeći odgovore.Koje nije znala ili nije željela znati.Kao što nije znala tko su ljudi u prizemlju.Niti što će donijeti dan kojeg je zvala Sutra.Očajnički je dlanove provukla kroz zamršenu kosu,naslanjajući glavu na koljena.Evo,opet počinje.
Prestala se truditi pokušavati upravljati svojim životom.Bila je kao navođena raketa koja je vrlo uspješno pronalazila krive ljude i krive poteze kojima će si dodatno usrati,ovaj već ionako,usran život.
Odavno je shvatila da ovo nije njezino vrijeme.Bezimeni ljubavnici,propale i bolne ljubavi u kojima se cijela predavala,a koje su od prve bivale osuđene na propast,njen su križ.
Malo je onih koji su uspijeli prodrijeti kroz njenu glumu i ljušturu i uvući se duboko u kožu.A oni bi tada ionako uvijek bježali od straha koji je u njima budila njena neprikrivena osobnost.
Nije žalila za njima.Nije naizgled ni žalila za propalim životom.Trenutno je žalila za spoznajom o tome gdje joj je odjeća i gdje su joj stvari.Šuma je u svoj svojoj tmini djelovala smirujuće i primamljivo.Blizu.Kao na korak od nje.
A opet,sve joj uvijek djelovalo tu,blizu,baš na korak.I mamilo je,dok ne bi posegnula rukom.Tada bi uvijek,neizostavno hvatala pustoš zraka.I uvijek neizostavno shvaćala dubinu pustoši svoje duše.
Suze koje su klizile licem,i koje je pohlepno gutala,nisu bile odraz boli.Bile su krajnji izdajnički čin njenog uma,kojim ju je pokušavao natjerati na taj posljednji korak.Kao da je pokušavao učiniti melodramatičnim taj bijedni potez očajnika.Nije mu željela popustiti.Nije mu popuštala već duže vrijeme.Da,bila je kukavica.Ali ne tolika.Zadnji ostaci prkosnog inata bridjeli su u dlanovima.A dlanovi su čuvali njene uši kao da ju štite od vanjskih agresora.A oni najgori,najpodliji,bili su u njenom umu.I nije se mogla zaštiti od njih svojim dlanovima.
U tom kaotičnom nadmetanju nije čula prikradanje koraka.Nije čula šum vratiju.Osjetila je samo snažnu ruku na svom ramenu.Pokret toliko tih da ga ne bi ni primjetila,da nije bljesnuo toliko snažnom žutom bojom,da su je suze zapekle u očima.
Neka,njoj potpuno strana djevojka,otvorila je blještavo žuti kišobran nad njom i polako sjela pored nje,pod taj isti blještavi kišobran.
Nije kišilo.Nije bilo ni naznaka kiši.A njih dvije su u tišini sjedile pod tim urnebesno smiješnim kišobranom.Trenutak tišine.Nevjerica.A zatim gromoglasan smijeh.Smijeh oslobađanja nakupljene tuge i bezdana.Smijeh koji je nadjačao glasove i muziku prizemlja.Smijeh koji je kolao venama i obasjao tamu šume.
Smijeh koji je donio Sutra.Pod žutim kišobranom.

kako ovdje nedostaje ovakvih tekstova :)

cmolj:)

A on je imao blubolz.

čuj ti jedna,čitam te ovih dana..pa reko,kad ona ima inspiraciju,ajd da i ja svoju izvučem od nekud:-))*

mev..zašto ja uvijek imam osjećaj da me ljubiš?:-D

oh,gosn' fors..moj naklon..dobrodošli u moj skromni dom:-))

Kaj ima za jesti?

je, je, inspiracija je fakat zarazna, jel ima neka pilula da se pojača? :D

filana paprika,pileći paprikaš,pohanci,čokoladna torta,neke salame i sirevi,paštete,jogurti,svježi sir,jaja,margo i rama,maslac,pekmezi od smokve,brusnice i marelice,nutela,ajvar,pinđur..i titati,nemam pojma kaj još imam u frižu:-D

heheheh...ne znam za tebe,ali meni pomaže bijes:-))

uh, ne, onda brbljam, ne pišem :)

E, fino, ima mekanih stvari, obzirom da ne mogu žvakati...

mozak mi toliko brzo tada radi,da ga usta ne prate,jedino prsti mogu proizvesti smislenu rečenicu:-))barem meni:-))

a zake nemreš žvakati?kae bilo?

Lidokain, zubar.

okej,lidokain drži max tri sata,već bi te trebao popustiti...i enivej,pokušaj cuclati kocku leda,opustit će ti vilicu:-)

nije da si savršena žđemska,al uz takav frižider,ko bi ti odolil

Prošla su tri i pol sata, još je sve totalno drveno, od uha do brade :)

probaj s ledom...upalit će..:-))

marni,a kaj da ti velim...:-D

Nemam leda, imam samo smrznute krvavice.

a jebagaled,ondak ispeci krvavice i od samog mirisa će popustiti trnež:-DD

pa jel nije bolje da je drveno nego da boli?

Ne, jer sam gladan... Neka boli, ali barem da večeram :D

čokolino onda :)

Kupio na povratku. Ne mogu još gutati kako spada. Mislim da sam si izgrizao usnicu, grr.

intravenozno, onda, intramuskularno :DD jel ima neš direktno u želudac? intragastralno?