Mjesečina

Priroda sve je, sve što je znala,
najljepše niti u tebi tkala.
Sunčevu pređu u krošnje bora,
boje dragulja u pjenu mora.
A čovjeku tvome što s tobom živi
u trenutku svakom da  ti se divi
tu raskoš je dala.
Kad se nad tobom rastvara nebo,
oluja bjesni, a more hara.
Priroda nove utkiva niti
čudesnih boja, smjelih šara.
I teško će znati tko tu ne živi
da čovjek još može
I kada pati da tebi se divi.
Dalmacijo, k'o blistav svijet
Čaroban, lijep, ti sav si moj svijet.

ajme meni, ne date mi poć leć...;)

e, smoki, to je ona šta san ti nikidan u tri ujutro kod importannea pivala :))

e, pripoznala san je :) čaroban lijep, ti moj si krevete ;)) bog

Ovoliko nostalgije nijesam vidijo...od susreta boraca NOB-a ;)

ajde, exy, još ću ti i ja pripomoć :)))

ko ne voli, oj, ko ne voli, hajduka iz splita, dabogda mu, oj dabogda mu ćaća pomanita :)

jok...to obično ide na fajruntu ;)