vita brevitas, ars longa

Izmaglica jutra
ukrade danu
dah jeseni.
Vjetar prosu kišu
sivog oblaka smrti.
Krik
slomljenih grana
i teških plodova branja.
 
A ja,
kao žuti list jeseni,
nestrpljiv u srcu svom,
odvraćen u pogledu
prolaznosti,
utopljen olujom kiše
u sivilo magle,
težine,
letim svoj posljednji let
kroz grane
života
na putu
umiranja.

je, tako nekako to ide, ka kraju ili početku kraja ili, ma neka je..

bome....dobro.

ispočetka polako, pa malčice brže, a potom nemilosrdno brzo k/a kraju........

http://www.youtube.com/watch?v=V_eevJgzaWY hebiga, jel'

winter, jel to kod tebe takvo raspoloženje zbog nadolazeće jeseni ? ... mlade su tvoje godine...

Petra, čitaš li moje zapise uvijek ili samo onako, kako koji naleti? Ja sam kao gravitacija, konstanta, jel'

a moje godine su mlade za što?
ili stare za što? :/

čitam, i kad se ne javim komentarom... pročitala sam i večerašnju predhodnu pjesmu, lijepa je, ali je kasno za komentar...

mlade u odnosu na moje, mlade godine za ... hm, depresivne stihove, to je moj doživljaj...

ili je to samo tuga...

heh, pa vidiš da sam konstanta, važno je biti stabilan, zar ne? Znaš, često budem upitan:"Kako si?", a ja velim "Stabilno, loše, hvala!".... I to jegotovo uvijek je tako...

da, jesi konstanta, ali ja tek ovaj put 'komentarom primjećujem'...

nekako se i ja pokunjim kad te pročitam, ... ponekad je bolje samo čitati, bez komentara...

Petra, imal' istine u ovom što pišem?

ima, konstantom je određena, a može se shvatiti kao apsolutna istina, ili biti tvoja istina...