Transprcing

napokon su mi dali mobitel u ruke....enivej, riješio ja da si okončam egzistenciju, nabavio tablete za spavanje, sve ih fino istresao na papir (cijelu kutiju), i usuo u čašu vode i promiješao. Popio to i legao na krevet da čekam san i kraj ove priče.
Međutim, negdje pola sata kasnije, meni neki vrag u glavi počeo zvocat "sex", "sex", "sex". A meni malo i panika i ovo i ono, i dignem se ja, obučem, trkom niz stepenice i u grad.
I naravno, sami muškarci. Nigdje žensko biće u cijelom gradu. Sinulo mi da bih mogao otići do maraschina i da ih tamo ima sigurno, i trkom preko mosta tamo.
100m prije maraschina, eto ženske i to komad. Zaletim se u nju, srušim je blizu palme, i ne obazirući se na vrištanje i lamatanje udovima, okrenem ju potrbuške. A meni ona stvar kao od kamena.
I ništa, uvalim ga ja njoj nekako, ona plače i sve to, i ispričavam joj se i objašnjavam joj da mi je zadnji put, kad mi se gadno prispavalo i u po radnje izgubim svijest.
Probudio se u bolnici, s gadnim mamurlukom i dva plavca pored mene. Jedan u uniformi, drugi bez. I počelo pilanje.
Evo su me premjestili u bajbok i dali mi mobitel...
 

za pokoru, tri očenaša!

jebeš nepitaš:))

kol'ko sad moram JA raditi za ovo tvoje jebeno zadovoljstvo od 5 min , Ha? ..ja to plaćam sex inžinjeru !!!!

naučit ćeš ....imaš vremena:))

nije strašno, mene zatvor godinama muči, al imam neki džem od smokve... :D

jooj kak nisam bila blizu