Ručkić krčkić

Vani je sve hladnije pa u moju (vjerujem i vaše) kućicu za pisma sve češće slijeću poruke: udvorite, oprezne, željne topline. Bar naizgled.
I tak vam ja, nezagrijana, otvaram jedno po jedno pismo, a u pismu piše o srcu, duši, ljubavi, obožavanju štoviše, spomene se i tijelo, prijateljstvo, dodir tek natukne... a meni se kosa diže na glavi od groze: mislim si, jel' to oni potcjenjuju moju pamet i zrelost, ili ovi njima manjkaju? Jerbo, ne pišu to klinci, nego bormeš fest stariji od mene (heh, baš mi je drago što sam još uvijek nekome i ja "piletina"; ili bar "kokica").
Promozgam malo, i zaključim, ne, ne manjka njima ni pameti ni iskustva, možda ni zrelosti: ljudi se obično služe metodama koje pale. Dakle, izjava da mi je netko "prijatelj" nakon 3 poruke pali; kao i "obožavanje" nakon čitanja nekoliko blogova; a i posvemašnja skrb za moje "srce i dušu".
Ne znam kako se zgodilo da sam ja ispala iz tih uobičajenih metoda kresanja, ali men' to nekak glupo; neuvjerljivo; pa i ponižavajuće. Pa ja tim svojim uletavačima lijepo kažem, glečte, ima kod mene mrvica, a ima i finih zalogaja, ali dajte, pliz, i vi meni nekaj razumnoga, nemojte mi tu samo šuškati percima, jer onda mi proradi crvek pa otprhnem ja...
Na što se ovi nadure, našušure i počne druga vrst kresanja: ja ne valjam. Ja takva, a trebala bih biti onakva, ja ovo, a morala bih ono, ja vako, a treba nako, i što ja mislim, oćul ja sebi ikad nekog naći takva raskriljena a nepoletna, e neću, a on hoće... Ukratko, od raspjevanog kosa ticander se preobrazi u zlogukog ćuka, a meni bi potkresao krila. Metaforički. Zapravo bi mi iščupao jezik.
I vidite, u pravu su. Sasvim je sigurno da si neću naći nekog poput njih. Osim ako se potkrešem. (Slijedi spoiler, oprez!)
U 6. sezoni Housea ima jedna epizoda u kojoj genijalni fizičar traži lobotomiju. Jerbo, drugačije ne može biti sretan sa svojom ženom, koju je upoznao nadrogiran do gluposti i takav je zavolio, takvu. Ali onda si je sprčkao zdravlje. Pa ga House izliječio, ali sad mu brak ne štima. Veli, "Moram se zaglupiti da bih je poželio pored sebe".
Ja nisam tak genijalna, ali sam očito malo prepametna za vlastito dobro; ili sam ispala iz štosa, šablone, što li... Vjerovali ili ne, Iskrica mi pruža apsolutno najveću dozu gluposti koju sam sposobna podnijeti, a i to triput na dan, na žličicu. A svaki dan? Cijeli dan? Cijelu zimu?
Ne. Ne u mojoj kućici. Može na blogu. Jerbo tu se mogu sprdati. A doma bih to morala ozbiljno shvatiti.

vega kako si,kaj radiš,u kom kvartu živiš,a i kod tebe pada kiša,kaj imaš na sebi,šta želiš na iskrici,jesi za kavu imaš kameru.):):)

Takvih je najviše, ali na te uopće ne odgovaram, dakle, nemremo biti prijatelji nakon 3. Imam ti ja one o vjeri u ljubav, u novog čovjeka, o srcu koje pati... ;-))

Ne znam, sad sam pročitala i svoju "arhivu".Ne bih se složila da su takvi "uleti" i poruke metode koje baš "pale". Meni se više čini kako je to,ipak, pomanjkanje..hm.. nečega..Ili je podcjenjivanje osobe koja je sa druge strane. (Btw.. moj favorit je "kuc..kuc.., smetam ? :)

htjela sam u arhivi poruka nać jednu u kojoj mi moj vršnjak virtualno baca drvlje i kamenje na glavu, radi samo primjedbe da mu je profil prazan...:)))) jedan od ovih tjedana, na samo tračak negodovanja sa moje strane - većinom me ubiše porukama predosadnim- dobila bi uvrede samo takve....toliko o kresanju krila..

Kako mi je promakla ta epizoda? :-)