Ne zelim pricati o smislu

ne pitam vise kako se osjecas otkad si onda otvorio me i vrata pustio unutra cvasti sve do jucer kad si u ledja okrenuo se i zalupio, iza vrata, u mrak.
ne znam gdje stojish ni doba kad sanjash ne racunam zbrajam crtice, 6 ili 9, jedan po jedan andjeli kao otpadamo sa zida, slobodni pasti.
rekao si mi jednom da cu te uzet pod ruku jednom (neko nepoznato vrijeme) ce se onda rodit i sve ce nosit tvoj lik, kao teret.
otpustit cu te zajedno s drugima i onda zaostati iza vas ce ostati miris petroleja i povracanje ali znas da ti necu vjerovati kad ces reci da ponesem svoje papuce i okrenem glavu tri puta, kljuc u bravi.
zakolutajesh ocima znam i vidim te stojish u toj iluziji samoce ne trazi me tamo zovem tu uopce ne tiho pozornicom sapcem ti ces se napokon izgubiti i past ces bas ondje gdje nam je mjesto, i ja.
 

nu, samo da vam mahnem... (idem sad natrag u krevetac.)

mah, mah... i pusa da te brze prodje ;)

:) tnx kokice.... evo vec je bolje ;) hm, hm, dok ne pokusam gristi. (nego, vish, citam ja jos. nakupilo se tu od noci...)

citaj, citaj ;)) mozda ti bude lakse lezati ;)

sva sreca pa se nakupilo papirnih zareza za chitat... lol. e, idem ja sad za ozbac. dobru zabaFu.