CRVENI BAN

Ispovjest jedne žene.... (2)
ŽENOMRSCI : Što sam više saznavala o ženomrscima i vezama sa ženomrscima, više sam saznavala ne samo o mojim pacijentkinjama već i o sopstvenom mužu, sebi i našem braku. U mojoj kući atmosvera je postajala izuzetno napeta. Uhvatila sam sebe kako krajem radnog dana smišljam zakukuljene izgovore da bih što kasnije krenula kući. Djeca su mi bila pod stresom, moje samopoštovanje sve vrijeme na donjoj granici. Što se njega tiće, bila je moja greška ako bilo što krene naopako. Krivio me je za sve, od svojih problema na poslu do toga dali su mu cipele izglancane kako treba.Iako je moj posao bio u to vrijeme glavni izvor prihoda,često je ismijavao moj posao i mene posebno........Što me više nazivao sebičnom i nepažljivom, više sam pokušavala da ga umirim izvinjavajući se, popuštajući mu i namjerno kočeći brže napredovanje u karijeri. U brak sam ušla kao vedra, energična osoba .....Sada, četrnaest godina kasnije, bila sam nespokojna i često na ivici suza. Hvatala sam sebe da se ponašam na naćin koji nikako nisam podnosila, stalno čangrizajući i ispitivajući ga, ili povlačeći se u nadureno,ljutito čutanje, umjesto da se otvoreno uhvatim u koštac s onim što osječam u vezi sa našom situacijom.
A onda se dogodilo nešto što je prevršilo svaku mjeru.Poćela sam da se specijaliziram za rad sa odraslima koji su kao djeca bili zlostavljani. Tog dana sam pojurila kući da bih s mužem podjelila radost. Ali čim sam ušla na vrata, shvatila sam da je to jedan od njegovih loših dana. Znala sam da bi moje dobre vijesti samo pojačale njegovo loše raspoloženje, tako da odoh u kuhinju ne rekavši ni rijeć. Nasuh čašu vina i sama sebi nazdravih. Umjesto da sam mogla da podjelim sretni trenutak s čovjekom koji mi je toliko značio, morala sam da prešutim dobru vijest iz straha da ga ne naljutim.
Tada sam shvatila da nešto ozbiljno nije u redu. Shvatila sam da je mom mužu i meni potrebna pomoć drugih. Međutim, moj muž nije bio spreman mjenjati ni sebe ni svoje ponašanje. Konačno sam došla do zaključka, da ne mogu i dalje ostati u tom braku, a da se potpuno ne odreknem sebe.
Vrlo dugo sam patila zbog ovog ogromnog gubitka, ali se sa mnom istovremeno događalo i nešto drugo. Otkrila sam u sebi i kreativnost i snagu do koje ranije nisam mogla doprijeti. Za kratko vrijeme izrazito brzo sam napredovala u poslu. Sve više sam imala posla sa onom vrstom psihičkog zlostavljanja koju sam doživjela u sopstvenom braku. Upoznala sam žene koje su u ovakvim vezama provele od nekoliko mjeseci do pola vijeka. Često bih im, čim bi mi iznele nekoliko različitih pojedinosti, postavila sljedeća pitanja :
** Da li uporno nastoji da kontrolira kako živite i kako se ponašate....??
** Da li vas zastrašuje vikom, pretnjama ili privlačenjem u ljutito čutanje...??
** Da li vas ponižava i vrijeđa...??  
** Da li se iz čista mira premetne od šarmantnog u bjesnog muškarca...??
** Da li okrivljuje vas za sve što krene naopako u vašoj vezi....??
Ako bi mi odgovorile sa „da“ na većinu pitanja, znala sam da je rijeć o vezi sa ženomrzcem. Kad bih im razjasnila što se događa u njihovom životu, osjetila sam njihov dah olakšanja. Izgledalo je da su sve imale lično iskustvo s ovakvim tipom muškarca.  

nije da volim žene-ali ih ne mrzim,i tak;))

Sada sam ponukan da postavim pitanje: koji su to atributi, vrline ili mane koje čine muškarca pravim muškarcem?

goto uz dužno poštovanje slova su mi malo mutna ali izgleda da je u meni problem ,a danas su svi nekako amalitički raspoloženi , ja bih rekla da ženomrsci ni neznaju kaj propuštaju u životu,meni ih je žao:)))

to sam ja .na mene se zena uvjek moze pouzdat ako nista drugo bar če bit dobro je...

PP..nisam baš dobro shvatio tvoj komentar..jel misliš da ja mrzim žene..ma daj, obožavam ih..!!

Poli..to bi trebale "ONE" reći..što bi i kakvog bi htjele..!!

Gel...dali što propuštaju, sumnjam...no da maltretiraju, to sigurno..!!

Leo..nešto mi nije jasno u komentaru, kao da si nešto ispustio..!!

Zabrinjava me to što se baviš psihoterapijom. Ti kao psihoterapeut bi morala znati da se problemi ne riješavaju etiketiranjem i prebacivanjem krivnje na muškarca.
Nadam se da si iz te svoje priče naučila i promjenila ono što je kod tebe postojalo da se tako dobro uklopite i toliko dugo ostanete zajedno. Npr. što da si, bez obzira na to što si vidjela u kojem je on raspoloženju došla do njega i podjelila radosnu vijest, radujući se i očekujući od njega sudjelovanje? (ok vjerovatno je mala vjerovatnost da bi se to desilo, no ako ne pružiš šansu dobrome, dobro će rijetko doći)

aha, tek sam sad skužio da si muško i da si to samo prenio ispovjest neke psihoterapeutkinje... no i dalje stoji, da se ona ne bi trebala baviti psihoterapijom...

Kvisac..nisam "ona" nego "on"...Kako si mogao primjetiti, to je ispovjest jedne žene...a ne mene...A da je u vezi psihoterapije, je...!!

K..to su iskustva njena, kako u privatnom životu tako i sa profesionalnim radom sa ženama i njihovi životni problemima..

sve pet, i dalje tvrdim da se ne bi trebala baviti tim poslom, barem dok ne riješi svoje probleme...