Ručkić krčkić

Ne volim ni započinjati neku priču kojoj ne mogu zamisliti sretan završetak (engleski je ispravno kao u naslovu, a ne kao u Hrvatskoj "happy end"). I nije sad bitno je li to priča koju čitam, slušam, proživljavam ili pišem... a kad pišem, cijela je fora baš u tome da pronađem put do takvog kraja; čak i ako pišem o istinitom događaju; čak i ako nije tako bilo.
Jer ne vidim svrhe u zaključku da je "život sranje": prečesto mi zasmrdi da bih se s tim pomirila. Mene više zanima kako sranje iskoristiti ili maknuti. Međutim, o tome sam već pisala... zapravo, stalno o tome pišem.
Na početku sam rekla da "nemam volje" započeti priče kojima ne naslućujem sretan kraj. To je istina; kao i to da nemam uvijek izbora. Jednostavno me (ob)uzmu, i štaš sad, čitaš, pišeš, živiš i tražiš alternativni put događajima; tražiš zrcalo u kojem je sve prepoznatljivo, ali obrnuto.
Jer, vjerovali ili ne, svi mi možemo prolaziti kroz ogledala, poput Alice. Samo ako poželimo. A trebali bismo poželjeti: manje bismo se bojali ovoga svijeta u kojem pretežno živimo.
Jer ovaj svijet je isfucan tuđim percepcijama, tuđim recepcijama i tuđim recepturama. Piše mi neki dan dragi mladi prijatelj:
Pazi, zivimo u dobu u kojem je kroz razne medije i sve ostalo moguce plasirati takve brutalne dezinformacije na globalnoj razini, da to nisu istine. Bas zato, u ovom moderniziranom dobu...nasih 5 osjetila + ono 6., ako vjerujes u njega, su najbolji mjerni aparati svega, i samo sebi mozes vjerovati. Ne kuzim kako se ljudi tako daju obmanuti. Jebem mu sve, pa kuzim da su ukusi razliciti. Ali danas recimo citam svaki tjedan o"seksipilnoj megan fox". Pazi, ona je slatkica i lijepa za vidjeti, ali nije seksipilna. Seksipilna je zena koju vidis, zelis zgrabiti, poseviti, stopiti se s njom, osjetiti ju na svim razinama....ovo je lutkica, ne znam kaj bi radio s tim. Dakle, te naslove plasiraju ili njeni promotori ili clanovi homoseksualne populacije koji rade u tim medijima (a kad smo kod toga, pederi odredjuju mnogo toga sto se plasira kao zenstvenost, ljepota i ostalo vezano uz zene). Znaci, muskarac koji voli kurac u dupetu govori kako bi zena trebala izgledati?
Tako je to dobro sažeo da mu opraštam homofobiju!
A nije stvar samo u onome što vidimo. Ne, štos je u tome da treba vidjeti dalje od nosa, ispod površine, izvan šablone i iznad obrasca SVEGA, i pojavnosti i događaja, a i ljudskih naravi.
Jer onda vidimo da sretan završetak najčešće uopće ne izgleda kao "happy ending". Da smo prebrzo zgrabili nešto prepoznatljivo, a prepoznatljivo je zato jer je konfekcijsko, a to pak znači da nije naše, nije izvorno i nije nam po mjeri. Što ćemo vrlo brzo primijetiti, koliko god se sad veselili.
Za mene je sreća resetiranje svijeta koji me okružuje, ali i onoga koji živi u meni. I bar malecno pomicanje granice između njih.
I zato mi bude neugodno kad čitam vaše opise sretnih završetaka po recepturi pedera, kak veli moj frend, ili farmaceutskih i inih industrija koje nam peru mozak da moramo

biti mladi ili bar mladoliki;
seksualno aktivni;
upareni ili bar jednoj osobi na svijetu apsolutno najvažniji;
od svoje okoline doživljeni maltene kao prestižni brend po bar jednom od tri životna pitanja (ljepoti, moći, seksualnosti).
Što ne znači da ništa od toga ne valja. Ovisi. O vama; o meni.

jebenmu ja o svojima nikada ne razmišljam kao o nečemu konačnom

Baš nikada? Nemaš ni jednu dogodovštinu koju prepričavaš? Ako imaš, onda si joj dao kraj. Priče su drugo... Ali i one imaju kraj kad ih objavimo. Zato je objavljivanje bitno.

Biti običan, biti nesavršen... imati mane... najljepše su žene kojima su godine dodale duha...

Eh, ali mnogi ne vide duhove, stari niče! ;-))

vid vako one su žive i traju. možda na trenutak uhvate predah ili zaspu čekajući no žive su i traju. nikada ja kao ja ne znam u kojem trenu ću osjetit poriv iščitati ju ponovno i nastaviti

eh, ti realisti... empiričari... hehehe
Imaju li njihove priče poantu?

Čini mi se da postajem sve sklonija tvojoj metodi, Pilipe... prije sam željela događaje pospremiti u priče i spakirati nekamo izvan svojeg dohvata. A sad ih volim proživljavati i usput opisivati, kao Milka Babović klizanje :-))

još sam da dodam zar nije prosto jednostavno jemat lipo ispran mozak
sa mirisom super omekšivaća nako mekan i sam te zove da ga ne upotrijebiš..

Vjerojatno imaju, stari niče, ali nemaju pripovjedača koji bi je izrekao.

old nick siks point

Meni nije, ali priznajem, ponekad i sama podlegnem propagandi, Pilipe ;-))

neg vid vako. postavi ptice po žici (jebenmu danas sam pernat a nije plaća. il recimo bolje još pogledaj ih kad pjevuckaju oko kruha il čega li.....možeš li reč da je to pjesma jedne ptice i kada uopće započinje čija iil završava. nema početka nit kraja. odakle mi uopće to posvojno moje moje. dadnem nakupinu slova iz nekog razloga

Podsjeća me to na umor od američkih filmova, od površno burnih emocija, groznog brbljanja i napetih, neurotičnih reakcija. Često poželim običan europski film s običnim, nesavršenim ljudima, priču u kojoj nitko nije ispravan i pravedan do kraja, gdje je i "happy ending" pomalo mučan i upitan, sasvim obično životan, mnogoznačan...

Pilipe Pernati, načinješ filozofsku temu... uf. Kako je sažeti? Ovak, gle, svi smo mi vrsta i po tome neoriginalni; svi se služimo ograničenim brojem znakova da bismo komunicirali... A ipak, svatko od nas ima bar malčice drugačiji glas, drugačiju usnu školjku, očnu šarenicu ili otiske prstiju. I sadržaj između ušiju. Zanos postojanja je u nespoznatljivosti drugoga; i u tome što je sve što se već dogodilo i što su DRUGI već vidjeli nama - ipak! - prvi put.

Stari niče, nije to zamor SAMO od američkih filmova, puno je više zamor od uniformiranih i monolitnih svjetonazora. Jer, svijet je PERCEPCIJA, u krajnjoj liniji... inače je potpuno proziran. Svijet je stvar DOGOVORA. A ja ne mogu pristati na mnoge stvari koje se dogovaraju.

Ma naravno, američki film je tek poslužio kao paradigma...
No zanimljiva je ta nemogućnost spoznaje DRUGOGA... A ponekad mislim da smo došli ovamo (ili na neki sličan site) jer nas zapravo zanima postoje li još uopće drugi izvan našeg malog okvira u kojem smo zatvoreni, možemo li još ikako uspostaviti neku komunikaciju, vezu s nekim "drugim"...

"Zanos postojanja je u nespoznatljivosti drugoga" jejeje al ima i ovoga malo da je zaborav ono što nas štiti od sebe samih

Stari niče, to postaje sve teže što se više bavimo ovime što sam napisala u tekstu, tj. pronalaženjem sreće po vlastitoj mjeri. Ponekad mi se čini da od drugih ljudi primam razglednice, slike koji su simboli nekih doživljaja u kojima ne mogu sudjelovati i koje ne proživljavam... Ali ponekad, ipak, ipak, ipak, s nekim proživim nešto, zajedno - ne IDENTIČNO - i to je onda to: resetiranje svjetova!

Eh, Pilipe, zato ti ja volim pisati: svaki ovaj moj blogić ja zapravo neko moje pismo nekoj budućoj meni :-)) Ne čuvam se, štaš!

e i sad zadnja rečenica crnih slova mi je privukla .... jebenjoj glavu blesavu koja ga sluša a ne vidi koliki je tu sukob interesa

Zašto?

zato jer ak peder ženi govori kako treba izgledati da bi bila lijepa moga bi joj i nogu postavit jer ipak zadire u jedan dio njegove interesne sfere

Aha, mislio si na poruku mojeg prijatelja, a ne na komentare! Pa gleč, modna industrija je stvorila androginu ženu - i tu ti je zapravo izvor golemog dijela seksualnih frustracija koliko-toliko modno osviještenog svijeta. A to se isplati. Onima koji rade u spomenutim industrijama, političarima koji su nas tako fino zabavili da se ne pačamo u njihova posla, zapraf, više-manje svima s koliko-toliko moći... Zato i puštaju Afrikance nek umiru od AIDS-a. (Još) nisu tržište.

OK, stavovi primijećeni, ff. Čekam obrazloženje.

O kakvim stavovima pričaš? Imaš jedno pitanje i dvi okrutne činjenice.

Jedan je stav u obliku pitanja, a sljedeća dva nisu dokazane činjenice nego tvoja uvjerenja. Na pitanje mogu odgovoriti: umiru SAMO ako su nemarni ili nisu nikome ciljno tržište.

*i

Moj je stav da je to tvoja žarka želja, a ne činjenica, ali to je nebitno... Moje je pak uvjerenje da si ti isfrustrirana seljoberska gnjidica, pa nikom niš, ne da mi se trošiti vrijeme ni da to konstatiram, a kamo li da o tome raspravljam. Ajde ti na Čehinje, one će ti skinut gaće da se nagledaš ljepote po svom ukusu :-))

Da,lijepa si ti...samo to ostatak svijeta nikako da vidi.

Kaj te muči, drlence? Zašto bi TEBI uopće bilo bitno kako ja izgledam? Meni npr. nije bitno kako TI izgledaš, jerbo me ni po čemu ne zanimaš. Stoga mi ni tvoje mišljenje zaista nije važno. Da si netko drugi - možda! Ali nisi. Ti si ti. Bljak! :-((

(Sad idem off, pa se slobodno ispucaj, neću ti smetati.)

Meni je bitno kako ti izgledaš jer noćima ne spavam kad vidim tvoju sliku na blogu...zašto je tebi bitno koga ja jebemi kome skidam gaće? Kao da ja ne mogu napisati da tebe jebe billy_idol za kojega pričaš da ima mali kurac.

xex, pa sad, to jesmo li "zgrabili nešto konfekcijsko" ili samo imamo sindrom brze hrane također ovisi. o nama, o vama. klopnemo šarenu glazuru pa uz tužan uzdah u potragu za novom kriškom torte. hepiendove treba stvoriti, ne nabavljaju se gotovi ,)

"seksipilnoj megan fox" - možda stvarno jeste nekom seksipilna... ima ona stara narodna - koliko ljudi toliko ćudi/ukusa. ne mora to odmah biti belosvecka zavera masona, pedera, guštera i ljudi u crnom...

a o pomicanju granica se potpuno slažem i meni je to izvor zadovoljstva i sreće, no samo kada je pomicanje prema van, u širinu a ne prema unutra - sužavanje