Cold Novembar rain... šatro!
malo ko da mi se kontemplira ovak rano ujutro,valjda su kiša i magla zaduženi da to izvuku iz mene.ima dana kada ti ljudi ne pašu,ima dana kada te njihovi postupci do bola živciraju,ima dana kada shvatiš da su divni ali da kurca pojma nemaju o svijetu u kojem ti živiš.. ma ima dana kad shvatiš da si,u stvari,zbunjen za popizdit.
kak to mislim,zbunjen?
jednostavno,to vam je kad mozak ne nalazi nikakav logični zaključak o tome kaj se događa,a odbija povjerovat srcu i njegovom objašnjenju.ee,to mene nerijetko zaskoći kad koreliram s naprednom ljudskom rasom.smjiešno!
jutarnje su gluposti uvijek na cijeni,bar je tako kod mene,tako da se zbilja razveselim porukama koje me ovdje dočekaju ranom zorom.Mašala.. svim tim ukrasnim slovima koja naprave smotru predamnom i ranom zorom formiraju mi sliku koju mi njihov pisac šalje.na stranu sad da ovdje ima "mojih" pisaca koji ne znaju šta bi sa sobom ali si svejedno uzmu za pravo da idu čačkat po meni i štelat mi ventile.
neka tih stvorenja,neka..,i takvih mora biti.vjerojatno svaki od vas ima,ili se je bar jednom susreo sa,nekoliko takvih žalosnih individua koji se,ali baš žalosno,trude da ti se nametnu(kako svojim mišljenjem tako i svojim pogledima i nadmenošću),malo te stlače,potrude se modelirat tobom čisto zato da bi se oni sami bolje osječali.najbolji vic je u tome što se oni majkom kunu u ljubav,i mogu ti satima pričati o tome koliko te vole.
hmm,znate kaj? mene već poprilično šupak boli od takve ljubavi.ispada da se svaki,koji ti se približi dovoljno blizu da ti šapne te dvije rijeći,u stvari namješta da ti ga što prije zbiči do kocena!interesntno zar ne? well,i nije baš..
uopće me ne veseli što ljubav na burzi života ne kotira najbolje,ili da budemo skroz precizni,nema prave ljubavi na tržištu.sad but true ali vlada ljubav iz interesa.ljudi su se s vremenom prestali osječat kao bića ali su spojili ugodno s korisnim,našli način kako da prdnu i poseru se u isto vrijeme,i počeli se vezati jedno uz drugo na temelju zajedničkih interesa.udružena snaga,interes za isto,zajednički ciljevi,planovi,želje.. to je danas nit vodilja veze dvoje ljudi koji se vole.divna je to simbioza,kolosalna,veličanstvena.. ali ne radi. zašto?
jednostavno zato što smo stoka nenačitana i što ne shvačamo da je ljubav bezuvjetna,da u njoj nema očekivanja,želja,ega,ponosa,inata,moći,interesa,planova,borbi.. ljubav je ljubav i ne može se nikako drugačije manifestirati nego bezuvjetnim davanjem.
polovici od vas sad se kosa digla na glavi od užasa a druga polovica ziher misli da sam zrel za Žutu instituciju,ili barem kakvu špičastu građevinu gdje na partyima uglavnom kleće. možda,ali tko ste vi da mi sudite bez,barem pokušaja,da pokušate razumijeti o čemu vam govorim,haa!?izbrijane dramice o tome kak vam je srce puklo,filmska dramaturgija oko razlaza sa,navodno,svojom "velikom" ljubavi.. misli,rijeći i djela koji su kroz suze počinjeni u inat,da bi se vaša samozvana bol prenjela i na onoga koji je kriv za nju(a uvijek je to onaj drugi)..itd. itd. neveselo,jel'da? naravno,ali mi i dalje ne shvačamo ljubav. i što tada radimo? razočarani,slomljeni,jadni i nikakvi pokušavamo se osovit na svoje noge i baš nalik na Bambija na ledu učiniti dovoljno koraka da se odmaknemo od tog kliskog tla na kojem nas noge ne slušaju najbolje,a lice nam bridi od bola i suza uzrokovanih stalnim padovima.. polazi li nam za rukom?
ma naravno da ne! prejako smo zadojeni interesima i lovom na uvjete za svoju sreću,a takvi do ljubavi ne možemo i nećemo još dugo moći.nesigurni u sebe s gomilom(večom ili manjim,potpuno nebitno)iskustva mi uletavamo u novu vezu.neko to radi brže,jednostavnije,prodornije,neko pak sporije,kompliciranije i pakljavije ali uglavnom svi opet plešemo u istom začaranom krugu.šta se tada dešava?
nešto predivno.utjecajem godina(koje neminovno prolaze),briljantno oblikovanim iskustvima(koliko ste puta čuli; Imala sam več jednom takvu istu situaciju.. meni to ne treba! zakaj se to uvjek meni događa,kaj sam ja magnet za idiote? itd.),opčenito dramski oblikovanim definicijama ljubavi,vi upadate u sve gore i gore situacije.nevjerojatno ali istinito,vaša želja za nečim je upravo nevjerojatno velika naspram vaše vjere u nešto(sebe naprimjer).možda bi naslutili o čemu ja ovdje pričam kad bi na trenutak prestali pokušavat dostić svoj ideal sebe,koji vam je vaš vlastiti ego nacrtao i stavio vam ga pred oči da ga ganjate,i jednostavno povjerovali u ono što jeste.napinjanje da se bude netko i nešto u društvu(ego) obično rezultira da je ta osoba nitko i ništa u ljubavi.užasno je jednostavna ta matematika,pokušavajući uloviti statusno mjesto u društvu propuštamo živjeti život u punom smislu te rijeći.o čemu se zapravo radi,da vam približim malo;
možeš kupiti rijeći,ali ne i istinu..
možeš kupiti knjige,ali ne i mozak..
možeš kupiti lijek,ali ne i zdravlje..
možeš kupiti krevet ali ne i san..
možeš kupiti odjeću,ali ne i ljepotu..
možeš kupiti luksuzne stvari,ali ne i sreću..
možeš kupiti križ,ali ne i Isusa..
nn da,da ne bi netko zaglavil u primisli kako sam ja neki crkvenjak,ili lik koji glanca pločice u crkvi svako malo(i to koljenima),reći čemo da sam kvalitetno ateistički odgojen,da ne ne vjerujem u tu instituciju ali da itekako vjerujem u Isusa i poruku koju je on nosio u sebi.zanimljivo je to da Isus nije išao u crkvu da bi živio ono što je imao u sebi,nije li?
crkva je osnovana nakon što su se "dobri ljudi" pobrinuli za čovjeka koji je govorio istinu.nikako ne zato da bi širila rijeć Božju,nego čisto da bi bila prisutna u svakom djelu čuvjekovog života a samim time i u svakom segmentu društva koje je taj čovjek stvorio.i danas imamo jasno vidljivi rezultat pustih godina crkvene dresure ljudi i provođenja interesne politike te institucije..nema rata koji nije započeo zbog vjere,nema užasa koji crkva nije blagoslovila za svoj interes,nema zemlje i vlasti u koju se ona nije umiješala .. sve u svemu nema govna u koje se nije uvaljala.no da,toliko o crkvi.. ovo je bilo samo da se dobije uvid o moje razmišljanje o crkvi.
tema sa koje sam tako nemilo skrenul bila je ljubav u svom skroz krivo shvačenom obliku.veza odjednom nije zajednica dvoje ljudi koje veže osjećaj bezuvjetne ljubavi več je dioničko društvo s ograničenom odgovornošću u kojem su stvari postavljene tako da koliko si doprinio zajedničkom interesu toliko možeš biti u pravu.
o da,nesigurnost u samoga sebe stvara želje kao uvjete za sreću, a takva će individua pokloniti svoju ljubav(ili ono što skroz primitivno i površno shvaća kao to),a kome drugome nego,onome koji joj ispunjava njene uvijete sreće.tu ionako nema zbora o ljubavi,niti će ga ikada biti,jednostavno zato što osoba bez vjere u,i poznavanja,sebe nema šanse da zavoli nekog,iskreno i bezuvjetno.vjerojatno zato svi i plačemo za stanjem zaljubljenosti..,kad nam je sve drugo nebitno(lova,auto,stan,obleka,posao,drame,problemi,dugovi svađe,sudski procesi..), kad je jedino što želimo je dodir,osmijeh(i koitus,naravno ;)).
na našu pustu žalost (ili sreću,jer ko ne može razumijeti to ne vidim kako bi i zašto mogao u tome uživati) to ne traje,jako brzo nas praktični razum pogura da krenemo u lov na još toga,da iscijedimo ljubav a da ni ne kužimo da cijedimo sami sebe,da čemo svijesno iči mijenjati nekog drugog ne bi li se mi bolje osjećali,ne bi li lakše stigli do svojih uvjeta za sreću.naravno da si samo lomimo noge,i naravno da od takvih veza,baš kao i od nas samih,neće biti ništa.žalosno je ali i istinto da mi ne znamo kaj bi sami sa sobom,a kamoli da znamo kaj bi s nekim drugim(a pogotovo onim stvorom koji nas voli i za kojeg mislimo da ga i mi sami volimo).
ali ne bi priznaliiiiiiiiii...nikad,ni da nas trgaju komad po komad(a trgamo se sami,a da to i ne kužimo).nikad,ni za Boga dragoga... mi smo najpametniji,uvijek u pravu,jedini koji znaju nešto,najbolji,najjači,najtvrdoglaviji,sve znamo.. lalala...... i još to ponosno istićemo.hej halo,pa tko je ovdje lud!?
svuda oko nas je vidljiv rezultat takvog našeg razmišljanja i zbilja ne trebate biti ni mistik,ni filozof,ni Isusovac pa da sami zaključite kako danas Zemlji i njenim stanovnicima kronično fali ljubavi,a kako je tome razlog ništa drugo doli površno shvačanje sebe samih i života u cjelini.
brak je institucija koja izumire(baš kao i gramafonske ploće,VHS kazete,audio kazete..) a mi se sve više pretvaramoo u emocionalne vampire.ulazimo u veze i sišemo njihov sok sve dok se ima šta za izsisati,a onda jednostavno promijenimo dobavljaća te,nama tako potrebne,emotivne krvi.
zanimljivo?
svakako!
perspektivno?
well.i ne baš.. prat se od govna solnom kiselinom i nije najsretnije riješenje.
zaključak ovog mog šturog izlaganja bi bio sljedeći..
šta ako.. ...
-se trebamo okrenut samima sebi jer odgovore na naša vlastita pitanja nećemo naći nigdje drugdje,i kod nikod drugog,nego u sebi.ne naućimo li voljet sebe(ali sebe onakve kakvi jesmo ,a ne naš ideal,ono što bi željeli biti i da nas kao takve vide) kako čemo moći voljeti nekog drugog .. ne razumijemo li sami sebe(takve kakvi jesmo ) kako ćemo razumijeti nekog drugog.. ne vjerujemo li u sebe kako čemo vjerovati u nekog drugog....
-je došlo vrijeme da da nađemo ono svoje pravo ja,konzultiramo se s njim i iznova idemo proućiti kako se iskreno i bezuvjetno voli..
-se malo zamislimo nad samima sobom prije nego što egomanijački stresemo nešto nekom u glavu,iskaljujući tako bijes i frustracije svog osobnog nezadovoljstva
ispada da je prava ljubav kao mač kralja Artura,rezervirana da se njome koristi samo onaj čije je srce čisto.
imamo li mi još to srce..,znamo li gdje nam je..,slušamo li ga(sebe ili se)?
X-files,sve pitanja bez odgovora..,no zbilja ne bi bilo zgorega u sebi potražimo odgovore na koja od svojih pitanja.
hvala mojoj "zadnjoj".. da nije nje,njene tvrdoglavosti,ega,preponosnog inata,nerazumjevanja,i (moram to reći,priznati) njene velike ljubavii..,ni ovih slova ne bi bilo
p.s. informacija za ljude koji mi gledaju u gramatiku i pravopis.. Sorry društvo ali ne jebem kozmetiku! ..kad pišem onda pišem i ne zamaram se time previše,na vama je da odlućite u šta ćete gledati,slova ili smisao.
02.12.2004. u 12:44 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar