Ručkić krčkić

Zdvojna prijateljica mi se potužila kako je njena 12-godišnja kći izjavila da se nikad neće udati "jer onda neće moći raditi ništa zanimljivo". "Otkud joj to???", zgranula se moja prijateljica, samosvjesna, obrazovana žena s karijerom, u kojoj ima uistinu zanimljivih zbivanja, od zabavnih do pokazatelja moći i utjecaja. "A mi joj uvijek govorimo da su žene i muškarci ravnopravni", zbunjeno dodaje.
Je, ali mala nije slijepa. Cura vidi da kad tata nešto radi svi moraju biti kuš i lebdjeti iznad podova; da mamu više slikaju, ali se tati više ulizuju; da tata ne vozi na slobodne aktivnosti, ne ide na školske informacije, ne kupuje školske knjige i torbe, rijetko ulazi u kuhinju osim po vino ili pivu; kao i to da tata uglavnom ima zadnju riječ, a mama eventualno zadnje izvrdavanje. I da tata pregledava maminu ladicu s donjim rubljem da provjeri što je ponijela ako nekamo ide bez njega.
Tadašnja 12-godišnjakinja danas je na početku znanstvene karijere i neudata. Ima dečka, ne žive skupa i ne želi obaveze, jer želi dići sidro kad se ukaže neka dobra stipendija ili kad je nešto zanima više od njegovog društva. Zato jer je naučila da je muškarac ne može poštivati u njenim samostalnim stremljenjima.
Šteta! Jer možda može.
Ipak, čini mi se da je muškarcima lakše ženi tepati nego je poštovati. Bar je tako u mojem iskustvu. Dok me ne poznaju, jedva mi se čekaju obratiti s Vegice, Mica-maco, dušo i slično; ali, kad ih prođe prvi zanos i kad osjete oštricu moje jezičine i čvrstinu stava iza nje, odjednom sam Vega. Bez ikakve umanjenice. I nije im to drago.
A meni nije drago retardirati do govora kojim sam se prestala služiti još u 5. godini života da bih postigla nešto što želim. Em mi je blesavo, em mi je naporno prisjećati se, em je neprecizno, ali jebiga, učinkovito je! I strah me: bojim se da će me deminutivčići odvesti ravno pod dominaciju, ono nesvjesno, spontano podrazumijevanje da mi je mjesto ondje gdje ne volim biti baš kao ni on i da onda neće više biti niti tepave podjele, a kamo li ravnopravne.
Jer, nepoštivanje se uči kroz učinkovitost i izostanak kazne. Ako ti se priča mobitelom dok voziš i znaš da nećeš platiti kaznu jer ti je tata sudac - pričaš. A ako znaš da ćeš zbog toga izgubiti nešto što ti je teško nadoknaditi - isključiš mobitel dok voziš.
Ili ne trpiš tepanje.
Ili se ne udaš.

Poštivanje žena kod nas se svodi na to da muž ne tuče ženu, a istina je da su društvene nomrme i opća klima u društvu, kreatori i ''učitelji'' poštivanja, to jest, nepoštivanja žene.

Za pušenje jointa dobije se 3 godine, a za ubojstvo žene, supruge 2 godine. Za krađu milijardi dobije se odlikovanje, počasti, privilegije. I sve je jasno.

Rekla bih da je tako jer muškarcima fali samopouzdanja. Povijesno su žene bile "čuvarice tradicije", ali sad muškarcima ne paše promjena tradicionalnih uloga. Tepanjem, omalovažavanjem, batinama ili vrijeđanjem grčevito nastoje zadržati iluziju premoći. Koju imaju, u nekim aspektima, a nemaju nekim drugima.

Da, za razvod dobiješ crkavicu od alimentacije koju moraš utjerivati ako možeš, podstanarstvo ako nisi stekla stan prije braka i tsl. Da ne gledamo samo ekstreme.

kakvo poštovanje žena da se očekuje u državi gdje javni tužitelj (m.b., ne znam mu pravu titulu..), 10 godina nije podigao optužnicu za silovanje žena u ratu. Svu dokumentaciju ima, imena i prezimena zločinaca, svjedoke, sve, ...i ništa. To valjda i nije prioritetno, važno. Kao da se ikad išta moglo sagraditi na trulim temeljima.

Danas sam se zahaklala za nepoštivanje žena, ali nepoštivanje je sveprisutni princip, jer smo nezrelo društvo. Vjerojatno i u razvijenijim, građanskim društvima ima zlouporaba, ali oni najslabiji - obični ljudi - ipak znaju da će platiti kaznu ako su nešto skrivili i dobiti zaštitu kad ih se ugrožava. A kod nas si i najsitnije ribice daju za pravo nepoštivanje ne samo zakona, nego svega, i ljudi, i propisa, i imovine, jer se ugledaju na krupne.

uvijek sam se pitala zakaj je tvoj blog...ekološki? nije samo zbog boje...očito! btw ne trpim tepanje...razvela sam se dva puta...to je moj ekološki doprinos...iako nije u zelenoj boji!

Em Si Hammer. Bombastic fantastic.