raj i pakao

Misleći na neuspio prvi spoj s iskrice i gorkog okusa u ustima zbog prisjećanja na davnu epizodu s barmenom, stigla sam kući i otvorila komp. Idemo dalje...

Dočekalo me podosta poruka. Sve sam ih pročitala ali nisam imala volje ni snage večeras odgovarati. Iz razmišljanja me prenio zvuk sms poruke. Svaki put mi srce zatitra kad dobijem poruku, bez obzira što trenutno nema tko da mi piše lijepe poruke….Jaaako volim dobivati lijepe poruke. I slati ih. No, često osjetim da time znam opteretiti muško u mom životu. Uglavnom, poruka je bila od ekipice. Okupili su se na našem starom mjestu. Stigla sam među zadnjima, al svejedno…ionako smo osim osoblja tamo najčešće samo mi. Društvance je već bilo poprilično „veselo“. Nema goreg nego upasti trijezan i loše volje među alkoholom (a i još čime) razdragano društvo. Uglavnom svi moji prijatelji, osim par nepoznatih faca. Ma neka mularija kojoj su vršnjaci dosadni pa im je zanimljivo filozofirati o smislu života, o umjetnosti , o hrani i naravno o uvijek aktualnoj i stoput prežvakavanoj temi „kako je nekad glazba bila bolja“ i kako smo mi u njihovim godinama bili bolji (pri tom potpuno nesvjesni činjenice da se većina i nije mrdnula naprijed od 80-tih!). Konobarica je stavila cd koji sam im ja spržila i krenula je meni draga glazba. Tada mi se obratio jedan od tih „mulaca“, kojeg do tada ni primjetila nisam.
-Obožavam ovu stvar! Koliko sam puta uz nju plakao!
Hehehehe…kuš name, pomislih!?
-Ti znaš za ovo? Pa nisi se tada još ni rodio?! Osim toga ova glazba i nije baš na vrhu hitova te je se malo tko sjeća…uostalom, i tada ju je malo tko slušao.-rekoh iznenađeno, pomalo s visoka .
-Naravno da znam. Bavim se glazbom.-i srdačno se nasmijao pogledavši me prekrasnim plavim očima.
-Daaa? Na koji način?-upitah zainteresirano.
-Sviram u bendu.-kaže on.
-A čiji si ti, mali?-opet ja.
-Pa šta me ne znaš? Ja poznajem i tebe i tvoju obitelj…-reče a ja se panično pokušavam sjetiti oca mu i matere.
-Aaaa…pa ne sjećam te se baš jako. Puno si mlađi od mene.-ja se opravdavam
-Pa i nisam tako puno! Godine nisu bitne.- i opet onaj smješak!
Još smo dugo pričali, slobodno i zanimljivo. Nisam bila ni trunku napeta jer mi ni na kraj pameti nije bilo išta s njim. Al njemu je...

aj skrati je te poševil ili ne

je! dovoljno kratko?

razlika u godinama je bila...?

10

njam!:)

ma ajde..nije strašno :)

da straaašnooo ;)

mlađe je slađe..ne?..hehe

ah, čuj...shvatih poslije da to nema veze s godinama. moja zadnja "točkica na i" me je u to poootpuuuno i zauvijek razuvjerio...a kad smo počeli rekla sam mu :prestar si za mene, tražim mlađeg!

nisam mislila..na um... :))

mladje slađe a sve prdite protiv mlađi

pa_huljice, nisam ni ja mislila na um! ;)