MOLVIDA

Kao da hodam drugačijom planetom i kao da udišem drugačiji zrak. Okružuju me drugačiji ljudi i drugačije mi se smješe. Drugačije gledam na zlobu i drugačije shvaćam tuđe riječi. Moj pogled nije isti. Na sebe. Na tebe. Na sve što nas okružuje.
Ako je sunce, sunce je. Ako je kiša, kiša je. Ako padne gomila snijega baš onda kad pomislim da će proljeće, pala je. I ta gomila snijega koja me opet vratila u spokoj prirode.
Sve je u redu. I ono što je boljelo, i ono što me boli. Ono čemu sam se smijala nekad, i ono čemu se smijem danas.
Baš sve.
Ako izgledam kao da sanjam, ne sanjam. Tu sam. U tom trenutku. I sve što se zbilo. Što se događa... I ono što će se dogoditi... sve je u redu.
Ne mogu se više osvrtati preko ramena. Tražiti retke između redaka. Osluškivati svaki ton glasa, kojeg nema. Grabiti prema naprijed, pogledom unazad. Učiti dijete da bude slobodno u svojim mislima, riječima i djelima, a ne slušati sebe.
Kao da vrijeme više nije ono vrijeme. I kao da ja nisam ja.
A sve je isto. Samo malo bolje ;)

Konačno došla k pameti, to si mogla već odavno, čestitam ti svejedno!