Ručkić krčkić

Ono emocionalno. Kako od lukavog blefera postanemo emocionalna cicija?
Emocionalna uskrata je izvrsna obrana od stvarnog neprijatelja: na primjer, onog nasilnika iz viših razreda kojem uskratimo svoj strah, pa nas ne dira, misleći da smo jači nego što jesmo ili da imamo zaštitnika; od svih onih emocionalnih vampira kojima ne damo gušta pa nas se okane; pa i od onih koji su nas nenamjerno povrijedili i sad bi nam čačkali po rani, dobronamjerno i zbog svojeg osjećaja krivnje, a mi ih moramo otpiliti jer je to čačkanje neizdržljivo i jer rane tako nikada neće zacijeliti, i zato se pravimo da nas više ništa ne boli...
Ali, osjećaje treba potrošiti: neće oni otići sami od sebe. Ili ih nekamo pospremiti. A kad ih gomilaš, kad ih skrivaš, prvo od drugih, ponekad i sama zaboraviš na njih, nevidljivih iza nekih vrata koja nikad ne otvaraš: znaš da je tu spremljeno nešto važno; više se i ne sjećaš što.
I zato propustiš onaj osjećaj euforije koji nastane kad bol prestane, koji ti daje snage da je izdržiš kad sljedeći put zaboli, koji se suprotstavlja strahu. Skratiš si emocionalni raspon. Na neutralno; na ugodno; ili na tupost.
Malo-pomalo, tvoj život se odvija na sve užem prostoru: sve je više prostorija u koje se ne ulazi, vrata koja nešto skrivaju. I premda se ponekad sjetiš da bi trebalo pogledati što je iza njih, pospremiti, izbaciti nešto... postane preteško. Lakše je jednostavno ostati u krevetu i baviti se nečim ugodnim.
Na primjer, onom pobjedicom kad nismo podlegli šarmu onog zgodnog mangupa, kad nismo nasjeli slatkorječivosti onog drugog, kad smo prozreli onog varalicu, kad smo odbrusili bezobrazniku, kad smo ismijali kukavicu... Jer, znamo mi da u našoj kući ima vrijednosti, ima tu svašta - osjećaji se ne troše, zar ne, a i vrijednost im raste vremenom! - i zar ćemo ih sada pokazati nekom bezveznom? Dati nekom nedostojnom?
Neke cicije izlaze među ljude kao prosjaci, a neke se zaogrnu kopijama svojih skrivenih dragocjenosti. Neki ne izlaze uopće, nego stalno popisuju što su si sve uštedjeli.
U strahu od gubitka, od povrede (koju bi vjerojatno izdržali, koju bi preživjeli kao i svi mi koji znamo da je vrijedna makar trenutka bliskosti i da je divno pustiti nekoga dovoljno blizu da nam je može nanijeti, jer možda neće, a možda hoće, i što onda, bolje je znati, zar ne, bolje je pokušati, bolje to nego nježnost zamijeniti tupošću, strast lakomošću, pobjedu poštedom...), ciciju ipak najčešće snađe najgori užas, onaj o kojem nikad ne misli:
Jednog se dana probudi, živa i još uvijek gramziva, i shvati da se svijet promijenio, kao i sve vrijednosti; da već godinama spava na madracu punom bezvrijedne valute, okružena kramom koju nitko ne cijeni.

ejla vega...kačeš opet stavit tvoju sliju sa kabanicon na iskru?

Zar je nisi spremio, Vladek? Cccccc...

...aukurc...opet je išla jest. pajebenmu vega... il piši blog i otgovaraj il rućaj...

aha... došla si s rućka.... pa ka da je spremin, kat san oćekivo da ćeš dat sljedeču... al sime zajebala, tak da san osto suhog.

...mislin bez tvoje slije, gđže si obućena jedino u prozirnu kabanicu...

Ma Vladek, ne čitaju svi brzo kao ti... koji zapraf i ne čitaš, jel' tak? Ja se taman fino napapapm i onda uz kavicu malo popričam, i svi zadovoljni :-))

pa si izigravala dencing in drejn... ili tko nekako.

Ne, sad idem jesti, a ono na sliji nisam ja, ali strašno mi se sviđa imidž, tak da se trudim... I zato me ne ometaj u prehrani!

ne. ne ćitan tvoje blogove... jer mise tak više sviđžaš.

eh kad žene uskrate emocije, a muški se zajebu pa se počnu truditi sa stvariam oko nje...izmanipulirane budale!!! ne voliš me više, teško ti je to reći? MRŠ!!! I da te ne vidim blizu kućnog praga...

ej vegaaa... jebote, koji seje sat to padobranac međžu nas spustijo?!

E, viš, neću_sex, to sam zaboravila: emocionalne manipulatore. To su definitivno emocionalni siromasi; a vjerojatno i cicije.

aaaaahh!... ssoorii mogla si to og+dmah reč, da ti ovaj intelektualno interesantan, a ja san intelektualna nula.šmrc.

Ne brini, Vladek, nema nikoga između nas, jerbo ti nasuprot sebe imaš iluziju, a ja karikaturu ;-))

ja volim piti krv...

Like it :-)

Dobar blog.Nego..sinoć me izmučila analiza tvoje priče u nastavcima:)Nikako da skužim.