Vremenski kod

Čitah crtice svog prijatelja koji izvrsno piše. I zapela za ovo...sve ili ništa. Uf...!!! I onda razmišljam o tome koliko puta u životu sam se uhvatila za Nešto. I držala se toooga, bojeći se užasno toga Ništa. Neki unutarnji strah je uvijek bio jači. Nestrpljivost, površnost, neodlučnost često bi me pratili kad je trebalo napraviti izbor i donijeti odluku. Posebno kad se radilo o osobama. No, polako, s vremenom, čineći propuste i greške, ponavljajući korake sim-tam...shvatiš veličinu Ništa. Probaš jednom odabrati to Ništa umjesto ono Nešto i osjetiš u sebi ogromnu snagu i hrabrost koja te nosi. I nije važno više da li ću imati Sve. Važno je ne uzeti Nešto. A trebalo mi godina dok se nisam izvještila u tome :)))

sad skoro ne napisah ništa, ali nek ipak bude nešto....izgleda da hodam tvojim stopama, samo malo zaostajem, ali na dobrom sam putu...i to je sve :)

je li samo stvar vještine...prije bih rekla...mudrosti. koju smo istina nekoć...platile...pa se izvještile u plaćanju koje nas je dovelo do...mudrosti! btw i sama sam ta...vješti(c)na!

Srčeko, i ja kasnim ohohoho...ali, to su mi dobre predvježbe za budući život. Valjda ondak ne bum delala toliko uncutarija :))

menibezmene, a je! Izmudrile smo se u opetovanju istovjetnih pogrešaka. Bolje ikad, nego nikad, zar ne? :))