livada puna cvijeća

Lijepo je kad su neki nickovi/likovi konstante. Daju osjećaj trajnosti i izvjesnosti. Nekakav varljiv osjećaj da postoji stalnost. No, ništa nije stalno, a ponajmanje ovo. Ponavljam, voljela sam tvoju prisutnost tu, radikalnost i odrješitost. Najviše bih voljela vidjeti ili pročitati što si uistinu pisao. Možda nekad, a možda i nikad. Drago mi je što se znaš "pitonjati", a prave uvrede ti nikad nisi znao nanijeti. Sjećam se svog prvog tipkanja s tobom, ajme, kako si me oprao kad sam bila neuglednazena. Ali, nije važno što te netko nazove kurvom, već ako te učini takvom ili traži takvo nešto od tebe.
Eto, želim ti puno dobrog štiva za nadoknaditi ovih 6 godina. Stat će tu kilometri knjiga, milje filmova, a kad se zaželiš "prave" literature, navratiš tu :)))).
Sve najbolje!
Sanjana i svi njeni nikovi!
Za Drlu i ženu koju je sreo ili će sresti!!!!!!
BURKA (2)
 
Muškarac na blagajni me čudno gleda. Dijeli nas sićušna starica s glavicom kupusa u košarici. Ruke joj drhtulje dok vadi deset kuna. Zgužvanih deset.
Nisam žena na prvu loptu. Nikad nisam ni bila. Na treću, četvrtu, možda. Ma, ne na loptu,  već na sićušni pak, hokejaški, klizeći. Nanjuše me nekako, ipak. S dvadeset i nešto, bez imalo truda, uvučena i ucrnjena, bezglasna, u ćoškovima bilo kojeg prostora za izlazak, pojavio bi se obično predmet želja mnogih, stao ispred mene i izabrao. Dopuštala sam biti izabrana. Izabirala nisam. Čekala bih.
S trideset i nešto i dalje usivljena, ucrnjena, ušiljena, posve gotička unatoč razdirućoj toplini majčinstva, opet bih bila izabirana. U vlaku, u kafiću, na ulici, na plaži, bilo gdje, bilo kada. Zaustavili bi se kraj mene i pričali. Slušala bih koliko treba, zamotana u burku sa zlaćanim prorezom za oči. Tanki prorez od zlata. Slušala i gledala. Oko mene su se stvarale male sigurne kućice za njih, izbice s mekim naslonjačima. Svaki je dobio melem mojim rukama načinjen.
Danas, dok plaćam cigarete koje neću popušiti, u sivom baloneru, sa staricom iza mene, s mlađim muškarcem iza starice koji me upravo namjerava izabrati, u svojim četrdesetima,  melema više nemam. Ruke  su mi suhe, prazne. Oči više ne prepoznaju ljekovite trave. Mogu samo ubrati koprive golim dlanovima i napraviti zelenjak-pitu.
Mogu samo krojiti odjeću ravnih linija, crnu. Sašiti tako da se neprimjetnost rađa u mojoj odjeći.
A burka? Imam crvenog satena u ormaru. Ostaci haljina za djeveruše moje sestrične.
Mogla bih sašiti burku za po kući. Prorez za oči s obrubom od crnog satena. Imam u ormaru. Ostaci od oprava za sprovode.
Burka i ja ispod.
Crvena i ispod, ja.
Skrivena u crvenilu
Sa satenskim trakicama
Na bedrima
Crnim
S čipkom na prorezu
Crvenom
 
BURKA No 3
 
Danas, 27.9., ponedjeljak, dan je za susret. Znam gdje radi. Butik «Ina». Prepravlja nošeno, šiva novo, kroji iz glave. Nosim dvoje traperice promijeniti cif.
Na ruci joj prsten od spužvice s pribadačama. Kao da ježa riđeg nosi na prstenjaku. Na crnoj vesti plavi končići. Kosa spuštena.
Nije me ni pogledala. Uzalud sam se kreveljio i bacao fore. Ono, kako je ugodno tu, baš lijepo kad postoje žene koje nama muškim invalidima mogu eto, popraviti hlače.
U pol rečenice, samo je otišla. Kao majmun, ostao sam nijem i prebirao po stvarima na vješalici. Po suknjama ženskim sam prebirao. Čak sam jednu prislonio na se, isplazio sebi jezik. Iz ogledala me gleda iskešena faca neuspjelog montipajtonovca iz predgrađa došljaka. Nešto kao urbana faca zalutala u narodnjački klub. Nešto kao  John Clees koji hoće biti James Ivory. Nešto kao prava pravcata budaletina.
 
Mislim, nije da nemam uspjeha sa ženama. Prije bi se reklo da se nisam morao truditi. Jednostavno bi dolazile. Pojavljivale bi se i ja bih dobrohotno pristao. Onako, s pola snage. S trećinom sebe s trunčicom angažmana prvih par dana.
Neće to ići, kontam. Previše je nema. Previše me nema za nju. Nije me čak ni uočila kao muško biće. Možda je s tonom tereta iza sebe, ogorčena na sve i svakoga, možda bogomoljka, tko će li ga znati.
A nekako joj je i nos čudan, kosa neoblikovana, a i blizu je četrdesetih.
Bog zna kakva je kad se skine. Hm, kod ovih masovnih, utegnutih, bar znaš što te čeka. Vježbaju, ne jedu, depiliraju, kvarcaju. Znaš bar što te čeka.
 
Premršava je. I ta suknjica za djevojčice, crna i te gležnjače, na vezanje, kao da nije čula za ženske cipele.
A i taj hod, paučinast. Lebdeći. Morat ću je zavezat  špagom da mi ne odleti kao balon s helijem. Haaaaaahaaa, grohotom se smijem. Crna točka lebdi uz mene. Žena u crnom. Samo ju grube gležnjače drže da ne odleti jurcati po oblacima.
Što mi to u životu treba?
Što?
Do gradilišta, već umoran, znam da je gotovo. I prije nego je počelo. Proživljeno u glavi u deset minuta hoda. Prvi poljubac, prvi seks, prva svađa, zadnja svađa, zadnji seks. Sve, već viđeno.
A opet, onaj mali jež na prstenjaku, pribadače s glavicama u bojama, ta ramena, miris šampona od koprive..
 
Sutra ću odnijeti jaknu. Rukavi su malo podugački, a možda bih konačno mogao porubiti ove na sebi, mislim, ipak imam 35, nisam više klinac. A i džepovi su prnjavi.
Sutra ću otići ionako mi je usput…

kad ti markez dosadi, tu se ima šta za čitat

zar je još Drle živ?*:o) nevidjeh ga od 2002 :o)

naravno, ne mislim na svoje tekstove, već na pravu literaturu koja se nađe tu, tik uz markeza

ljudska licemjernost je neuništiva, bože mili

do jučer mu po djeci pljuvali..

ali, drle bar nije bio licemjeran, ni on ni drmax niti su se kome ulizivali niti skrivali pod suknje niti mijenjali stavove svako malo niti se svrstavali, svaka čast

svejedno, drago mi je za tebe, mada mi je žao što nisi ostao još za "penzionersko" tipkanje :)

odjebi, zla spodobo, licemjerna

i radi nešto, kolko znam trebala bi biti na poslu, ja bar od doma idem na internet, lažljiva licemjerko i goni se, štas uopće tu došla, licemjerna lažljivice

lažeš i živiš od laži i brišem te

jer mi se gadiš, lažljiva spodobo

drle nije ni senilan ni glup, a sigurna sam da nije ni narkoman niti lažni branitelj kako si tvrdila ti i tebi slični kojima su btw svi lažni branitelji čak i najbliži, a nikad metka nisu ispalili

lažljive i licemjerne spodobe, zbljuv!

kako samo sve sebi oproste i zaborave, neviđeno

mene drli voli, mene drle voli

drago mi je da te voli, raduje me to, ljudi vole iz različitih razloga čak i kad ne žele, poštujem to, nadam se da ti se neće dogoditi neka dobra žena koja će mu (kad te već voli) slati na desetke poruka dnevno i olajavati te skupa s još nekoliko prijateljica, to ne želim nikome, nije lijepo iskustvo, pa ni tebi

no, sigurna sam da muškarac kao drle to jednostavno ne bi dozvolio, tvoja sreća da te voli, zaista

ma kakvi nekoliko. e moja kuma, jel
eno, nekoliko tuceta njih već zove hitne intervencije u omišu pa gradonačelnika pa predsjednika pa popa, đavla, pavla, SZUP, a samo jedna me olajava na blogu.
jerbo nema drlin broj

ma jok. nego će se ko maniti drmax svađati po blogu s babama iz protivničkog klana jer neka zajebava njegovu "rođenu" babu.
ha, ko da se ja ne znam braniti i sama

tužno je to. dobri ljudi uvik nađu ovakve gnjusobe ko što sam ja.
nema pravde, jebi ga.
idem. bog kumo moja. cmok

sve 5, kad saznam da nekog voliš ili tebe netko voli, mene obuzme nešto toplo oko srca, pojavi se nešto što u gaji petroviću imaš pod ženska solidarnost i svima kažem, a i mislim jer si voljena i voliš da si: zgodna jer jesi, pametna jer jesi, inteligentna jer jesi i da umirem za drlom ili nekim drugim ne bih mu se javila, a kamo li rekla što ružno o tebi..za ostale žene iz raznih udruga koje spominješ ne odgovaram i unaprijed sam na tvojoj strani bilo da ćeš buzdovanom, sjekirom ili haubicom

nikako, kakva gnjusoba, ti si zgodna, pametna, inteligentna i imaš još jednu komparativnu prednost: voljena si i voliš i zato si i dobra, a i mlada i sad povlačim što sam rekla za drlu ili onog prije, kad ti ili netko od tvojih zavoli nekoga, a taj netko odabere vas, za mene više ne postoji (tu je ta mala različica, neznatna trunčica u ponašanju između mene i tebe, vas i mene), sretno ti bilo i da, nisi ružna kao pas, meni si jako simpa, imaš lijepe oči i jako si lijepo građena, uf što bih dala da imam dekotlet ko ti, sad te pozdravljam, živa i zdrava bila

a tebi, ponadam se da se nećeš pojavljivati, a onda ipak to učiniš i to s poprilično licemjernim izjavama pa mi se život zgadi.zašto? jer te znam i znam što si govorio. tako da ne razumijem kako te nije sram pojaviti se tu nakon svega i pisati što pišeš. imaš sve, jebo te i pamet i izgled i inteligenciju i novac i privrženost ljudi oko sebe i žena koliko hoćeš i kavih hoćeš. sve imaš. ne možeš mi ostaviti ovo malo prostora, ha? jer kad se ti pojaviš, zgadi mi se sve i pisanje i blog i život. sjeti se što si mi rekao prije tri tjedna o njima, a sad ih uspoređuješ s markezom nonšalantni čovječe, bar njih poštuj, božji čovječe,ako mene ne poštuješ, imaj bar malo vertikale, muške, ljudske..ne javljam ti se, ne kontaktiram te, ne želim ništa što me podsjeća na tebe, jesam ti što dužna? ha? i btw..ne gledaj znaš već što, bljuje mi se kad vidim tvoj IP, bljuje,
prije neki dan sam vidjela da si gledao.. od kud ti pravo?jebo te, imaš sve,..bljuje mi se od tebe, od njih ne, žene su i solidarna sam, ali od tebe definitivno da i da..ne želim više vidjeti na svom blogeru google.ch, jesi me čuo? i od tamo sam se morala maknuti, usisaš sav zrak i zauzmeš sav prostor i ne mogu disati na ta dva mjesta, a kamo li pisati..imaš sve jebo te, možeš otići sad na bilo koji kraj svijeta, možeš zavesti bilo koju ženu, ali nemaš ni časti ni poštovanja, čak ni prema njima..jebo te, bar poštuj njihovu privrženost, gadiš mi se, gadiš, a privržene ti jesu, veliku energiju su mjesecima ulagale pljujući me, bar njih onda poštuj..bože, kako mi se gadiš

sad opet moram otići..a taman malo dođem k sebi, voljela sam tu napisati ponešto, na večer, voljela sam pročitati drline komentare, drmaksove, pain kilerove, lokusove, voljela sam, a sad opet ispočetka jer takvu licemjernost baš fizički ne mogu podnijeti..ne njihovu, tvoju licemjernost, a znaš da znam i ti dobro znaš da znam sve od početka do kraja