Basna o galebu i mishu

Pogledaj,tamo,na stolu.Negdje.Ispod sve one natrpane krame.Tamo je ta kutijica.Šarena,drvena.Dodaš mi ju?Ajd,ne njurgaj to lijepo lice.Pokreni se,raščisti taj kaos i donesi mi tu kutijicu.Pokazat ću ti nešto.Joj daj,pa neću ti sad objašnjavati što je to.Samo ju donesi.Molim te.
Konačno.Lijepa je,zar ne?Jako je stara.Ni ne pamtim koliko dugo.Čak niti koliko dugo je kod mene.Ali,čarobna je.I skriva svoje godine.Unutar nje i nema bog zna što.Malo svile i jedna niska perlica.Sretne su ti to perlice.Evo.Otvori.Pogledaj.Uvjeri se sama.Baš me zanima koju boju ćeš vidjeti.Jer,znaš,perle mijenjaju boju u očima vlasnika.Ogledavaju dušu.Sviđa ti se,zar ne?Vidim ti to po osmijehu.Po sjaju u tvojim lijepim očima.Baš mi je drago.Čuvala sam ju,sve ove godine,upravo za tebe.
Promatrala sam te,znaš?Godinama pratila kako se razvija tvoj svijet.Koliko dobrote nosiš u sebi.I ponosna sam na tebe,znaš?Imaš pravu vilinsku krv.Nesebičnu i dragocjenu.Pogled tvojih očiju čini ljude sretnima i umirenima.A niska ovih perlica,ružičaste su,kažeš?-krasno,učinit će ljude sigurnima u tvoje riječi.Ne znam kako,ali djeluje.Zapravo,kod svakog drugačije djeluje.
Meni,ustvari nije pomogla.Nisam bila nježna prema njoj.Okrenula sam joj leđa,kao običnoj trici i nisam vjerovala u njenu moć.Glupo,sad znam.Ali,moje vrijeme je ionako prošlo.Sad si ti na redu.Iskoristi dobivenu moć,i mudro vladaj svojim životom.
Ja ću poći,tamo gdje ti ne smiješ samnom.Ovaj put.Ali,nastavit ću te promatrati.I voljeti svom snagom svog malog bića.
Tek povremeno,prhnut ću vilinsku prašinu na djelić tvojih dvojbi.Tek povremeno,da te podsjetim na glupost postojanja istih.
Vjeruj u sebe malena moja Zvončice.

jesi se raspisala:)

volim bajke:)

a si ti branka šeparović ???

cifraš ko branka...

lijepo..:)

hvala ti luka:-)