Ručkić krčkić

Koliko god se trudila, ja u tome nikad nisam uspjela. A počela sam zarana.
Već u vrtiću. Bio je tu jedan koji mi se sviđao i prvo sam počela lijepo, napisala sam mu ljubavno pismo s crtežom srca i mašnicom (malo mi je baka pomogla), donijela ga u vrtić, ostavila na glavnom stolu i svima rekla neka ne diraju, jer je za njega. I svi su mu rekli da je za njega, ali on nikako da ga uzme. Kad je teta iz vrtića vidjela da sam na rubu suza, ona mu ga je donijela u ruke. A on ga primio, otvorio, poderao, rasplakao se i istrčao van.
Tek u osnovnjaku sam doznala da nije znao čitati. E, i zato jer je bio nepismen, spetljao se on s nekom Marinom. Koja također nije znala ni čitati ni pisati. Pa sam mu ja rekla da je glupa. I moje frendice su mu to rekle. I da je lažljivica i tužibaba i ružna i da joj je mama kurva. I sve je to bila istina, valjda i ovo za mamu, jer tako je jedna od nas čula od svoje. I ništa. I dalje je bio s njom. Čak i kad smo je istukle. Onda ju je još više volio.
Pa onda u osnovnjaku. Opet on, taj isti. Sad sam promijenila taktiku i više nisam oblajavala ni fizički napadala konkurenciju, nego sam jako brinula o njemu. Npr., rekla sam učiteljici kad se upišao u gaće pod satom. I zamislite, nakon toga me cijelu godinu više nije htio ni pogledati!
OK, pomislila sam da je on naprosto takav, tvrd orah, pa sam pozornost prebacila na druge. Ma ista stvar! Kad klipan zapne, ništa ne pomaže, ni to što sam ja ljepša, pametnija, brižnija, nježnija... Ni kad vičem, ni kad plačem (iako je suza moćna!).
Tek u srednjoj sam se domislila jadu i smislila donekle utemeljenu glasinu da se cura ovog mojeg iz vrtića navlači s još nekima. Ovog puta je upalilo! Ona je plakala i klela se u sve živo da je on glavni (zanimljivo, nije spominjala i "jedini"), niz momaka je dobio po njokalici, i nakon nekoliko mjeseci moja vrtićka tiha patnja je opet hodala s razbludnicom. Ostavio ju je tek kad ju je osobno uhvatio u zagrljaju s drugim.
Meni ga je sad već bilo pun kufer, ali nakon svih tih zajedničkih muka postao mi je najbolji prijatelj. Pa sam doista brinula za njegovu dobrobit. I zato mu iskreno rekla što mislim o curi u koju se zaljubio negdje krajem faksa. Da je manipulatorica, da ima neraščišćen odnos s bivšim dečkom, da nije bogznakaj za pogledat, i tak, lijepo sam ventilirala misli...
A on me lijepo slušao i klimao. I mic po mic mi vraćao moje stvari - knjige, ploče, kazete - i uzimao svoje. I onda je jednostavno nestao. Pif! Kad sam ga sljedeći put srela, bio je oženjen. Za nju.
I danas je s njom. I sa mnom. Ja sam kućna prijateljica. Sporadična. Donekle počasna. I to na njenu inicijativu, koja je uslijedila tek nakon 10 godina njihovog braka i njene potpune sigurnosti da joj neću dizati živac.
Što sasvim sigurno neću. Jer sam konačno shvatila: VEZU ne možeš pokvariti.
Pokvariti možeš samo bezvezu.

Draga...ti si se već u vrtiću ponašala kao napredna iskričarka:)

ja mislim da lažeš. mene je višnjić htio ženiti, ali su ga skudili.
pa nije upamtio tekst.
znaš ono što svećenik pita

ti si vega analitična svetica !

bit će mu je pisala pod kodnim imenom

Ne lažem, babo, uvijek sam ti ja bila napredna! Znala čitati već s tri, pisati s četiri godine... I to ti je moje prokletstvo u ljubavnim spletkama do dana današnjega.

Ja sam samo jednom kudila konkurenciju.Kad je već bila bivša.Sve što sam postigla je da je prika nazvao istu da provjeri:)Prije toga nisu bili u kontaktu.Jbg.

Nikad više.

Eh, nicci, ima još jedna taktika, ali je puno kompleksnija: navesti prikana da se osjeća kao kreten zato što je s njom. Jer ljubav prema SEBI uvijek pobjeđuje! ;-))

To mi nekako dvosjeklo...

Vjerujem da je najbolje odustati.Sve što se treba desiti... desit će se.

Svejedno me oduševila priča o maloj Vegi:)

rekla ga učiteljici da se upiškio.
neoprostivo.
od tada je suzdržan. al bar nije popišan. osim što se tako drži. ko pop

otlićan blog

A jebga, rozi, to njegovo pišanje me zamalo koštalo prijateljstva... Naime, meni je to bila silno simpatična pričica: upišao se zato jer je bio dobar iz matematike. A učiteljica nikad nije pitala one koji dižu ruku. A on je, jadan, digao ruku :-(( I štaš, nije više mogao... I meni ti vrag nije dao mira, nego sam tu storiju ispričala u nekom društvu kad smo već bili na faksu. E, onda sam nadrapala!!!

hahha. ostala je uvik ista. živila vega

Nicci, sjećaš se, pričale smo o tome: odgovornost je uvijek na onome koji MOŽE BIRATI. Ne na kandidatima/kandidatkinjama. Oni/one se mogu samo potruditi predstaviti u najboljem izdanju i stiskati fige u džepu.

Sjećam se.

ma zajebavam se, baš je blesav.
znaš šta, uvik najebu "svjedoci nečije sramote"
ako je "osramoćena" strana dovoljno sitničava
sto puta me u životu bilo sram. pa mi nisu na kraju balade bili krivi ljudi koji su mi htjeli pomoći

Misliš da zato nas ne vole?:)Hehehe...često smo prisutne...

Ma dobro, onu "prijavu" u osnovnjaku mi je oprostio, ali to da mu "kvarim imidž" - eeeee, to mu je jako teško išlo!

A sve što želimo je pomoći:)

http://www.youtube.com/watch?v=jCO9GFPatU8

Ma...nije ni to loše.Trtljala sam jednom na sva zvona da osjećam kako je jedan odličan lik sigurno loš ljubavnik.Bome...dao je sve od sebe kako bi me razuvjerio;)

Kasnije sam skužila da sam samo htjela sebe natjerati da mi se ne sviđa:)To mu nikad nisam rekla.

haha. lipo je pomoći. ne volim one koje olakšavaju.
baš bi mogli otvoriti neki nick sestra pomoćnica. pa udri metodama a. pavlovića

skroz dobra metoda nicci, moraš jednom ispričati. vegi i meni. strogo pov.
laku noć pederice

Idem i ja pregledati zadaČe;)Baj!

Hm. Ima nešto u tome da ne treba puno vidjeti. Mislim, nije bitno koliko gledaš, bitno je da izgleda da ne vidiš. Otvorit ću nick nijemi_svjedok ;-))

http://www.youtube.com/watch?v=oGC2bU4xQNI

Hvala, necu_sex, baš mi se sviđaju tvoji linkovi.