Ministarski Debut

Prošlogodišnji hit u Francuskoj nakon što je premijerno prikazan na Vukovar Film Festivalu konačno je pokucao i na vrata naših kino dvorana.
Film "Koncert" francuskog Rumunja Radua Mihaileanua je neka vrst farse koja u sebi kombinira slatkoću melodrame (čitaj:slavenske patetike) popraćene političkim propitkivanjima promjena u post-komunističkim zemljama i komedije na rubu katastrofe u kontekstu Blues Brothersa.
Ako ste se ikada pitali kako bi Blues Brothers izgledali da su snimani na ovoj strani Atlantskog Oceana, Koncert je potpuni odgovor na tu eventualnu nedoumicu.
I to kvalitetan, bolji od očekivanog ili zamišljenog.

Andrei Filipov je bio čudo od djeteta - slavni dirigent Boljšoj Orkestra, najvećeg orkestra u Rusiji. Danas kao 50-godišnjak, on je još uvijek u Boljšoju, no kao čistač.
Tijekom komunističke ere otpušten je jer se nije želio riješiti židovskih svirača. No jednog dana on primi faks. Poziv da vodi orkestar u Plevel, u Pariz, kao zamjena u posljednji čas.
Andrei dobije ludu ideju: okupit će stare glazbene prijatelje, grupicu starih glazbenika koji sad žive po Moskvi kao taksisti, prodavači na buvljaku ili radnici na porno filmovima. Idu u Pariz, kao Boljšoj orkestar. Hoće li uspjeti?

Hoće li? To ćete vidjeti na kraju filma, ipak vam ne želimo pokvariti doživljaj ovog filma. A senzibilna hrvatska publika bi itekako mogla uživati u ovoj rusko-francuskoj karikaturi. Naime, dok su s jedne strane Rusi prikazani kao razularena gomila švercera, cigana, rastrošnih ispičutura koja viče i dok razgovaraju o sasvim običnim stvarima, Francuzi su dočarani kao neurotične umišljene ulizice koje se dodvoravaju ama baš svakome, pa čak i onome tko im ide na živce.

Dosta detalja u ovom filmu asocira na Ernsta Lubitcha ali najbitnije je formiranje priče oko jednog lica. No onaj najočitiji je građenje priče oko jednog lica, kao što je to slučaj sa Lubitschovom Ninochkom, koja je gle čuda također priča o Rusima u Parzu.
Ovdje je to lijepo lice Melanie Laurent, koja je u ulozi lijepe mlade violinistice nejasne slike o djetinjstvu i porijeklu pravi motiv gotovo manijakalne želje nekadašnjeg dirigenta teatra Boljšoj, gotovo boemski ga igra Aleksey Guskov, da se domogne Pariza i uz nju odsvira Koncert za violinu i orkestar Petra Iljiča Čajakovskog.
Kulminacija ovog filma događa se upravo na samom kraju, kada se komedija i melodrama spajaju u jedno i svi motivi priče bivaju otrkiveni.
Svi stalno trubimo kako amerikanci prave totalne emotivne limunade od filmova. No, nakon ovog filma morati ćete priznati da kada to radimo mi s ove strane oceana, onda su to filmovi koji lupaju ravno u venu.

Ocjena 7,7/10