timeo danaos et dona ferentis

 
Dan mi se slio u srce koje zuri da poljubi prve cvjetove na maloj grani tvoga tjela...,Slika mi brise vidik,tvoje tamne oci slutih u rodnoj kuci prije vidjenja s tobom...,Dan mi kao osmjeh otvori srce....sto juri ispred mene.
Pozdravljajuci slap tvoje ljepote,da ti kao prijatelj pruzim ruku...,pa da zajedno krenemo ka izvorima dusa nasih uz otjelovljenje srece i nade.
Pisuci tako misli koje nikad nece biti zaboravljene...,jer uklesane su u spomen vjecite ljubavi u hramu zelje.,a ljepota tvog imena.,budi ponos i stvarnost...jer si bila tu..,i ostaces zauvjek.. A zaista time postajem i ja veci i od samoga sebe.
                         .......Franjo