Znate li?

Sjetio sam se opet kako je to bilo, mislim u drugom razredu osnovne škole, išli smo s učiteljicom do pošte, kako bi vidjeli telefonski aparat i provjerili kako radi.
Zvali smo broj jedinog učenika koji je imao telefon, njegova mama popravljala je najlonke, one čarape na nat, a tata mu je bio advokat, koji su imali sreće i bili blizu, mogli su čak i poslušati malo, stavivši uho na slušalicu,
a danas, sječam se svog prvog bežičnog, do 50 km optičke vidljivosti, nije bilo fiksne linije, a ovaj je radio kada mu se je htjelo, valjda zavisno od vremena, a za njega sam trebao i dozvolu, kao radiostanica, ali bio mi je nužan, radio sam kao trgovački putnik,
sada: 098,091, koje imam, 092, 095 koje sam odložio u najdonju ladicu, pa 099 i 097 koje neću, a niti televiziju više ne gledam, šteta, jer večeras je utakmica u kojoj moramo pobjediti izraelce, a nitko nam neće reči da smo antisemiti, benti vrijeme kako leti!

e da...barem se u tvom životu može pratiti "napredak"...nismo svi te sreće...