Znate li?

Moj prvi zapis danas, to moram naglasiti, jer ponočna bi mogla početi siktati na mene, a to mi ne bi bilo drago, tko se voli zamjeriti ženskome biću,
nemam pojma što mi je, je li mi to ovaj francuski bordeaux Andre Jalbert iz 2007 prouzročio, ili ove pjesme koje sam odslušao, zahvaljujući ljubaznosti iskričara znalaca,
ali raznježio sam se skoro do granice plača, ma nedam se ja, nemajte straha, kukavice nikada ne plaču, njima se samo ponekad oči znoje,
a da je bilo po mome mogli smo, mogli smo zauvijek ostati skupa....

trudim se ostati krajnje-smirena;)))

uuh, nemoj sa sjetom započinjati dan, noć ili što nam to dolazi, to je zarazno ...

možda...sve će proći..)

dok Neretva bistra teče, ne mogu joj ništa "Mostarske kiše" (jednom valjda i pročitam cijelu pjesmu)