Sedamnaesti kolovoza

Šetam ja tako jedno jutro a kad bolje razmislim mislim da je bilo jučer ujutro. I šetam ja šetam i vidim kako je to zdravo.Udahnem duboko jednom i polako brojim do 30 ispuštajući dah.Vidim zdravo je to. U susret mi idu mladi, smiješe mi se i pozdravljaju: "Dobro jutro dobri gospodine." Ja im uzvraćam:"Dobro jutro draga mladeži." I fini neki zrak, svjež, jutarnji...O kako sam veseo, kako mi se pune pluća tim divnim pročišćenim zrakom koji uvjetuju stabla uokolo. Gledam to zelenilo i kažem sebi: 'O kako je divno što sam ustao rano ovo jutro.' A sve neke lijepe ptičice pjevaju i milo mi je oko duše. Nastavljam šetati i obećajem sebi da ću to činiti svakog jutra jer se tako bolje osjećam. Istinu kažu svi oni koji o tome pišu i govore i svi ljudi bi ih trebali poslušati. Kako je divna šetnja po lijepom vremenu. Nije loše šetati ni kad je vrijeme ružno, ali ljepše je kad je lijepo. Iz ovog mojeg jučerašnjeg iskustva želio bih poručiti svima da se šetaju. Kad bi se svi ljudi šetali ne bi bilo toliko ratova i bijede. Na licima djece blistao bi prekrasan osjećaj sreće. Svi bi bili zadovoljni. S vremenom bi ljudi poput Sv.Franje naučili govor ptica i mogli čuti njihovu poruku. A kad malo bolje razmislim možda bi šetnjom mogli iskorijeniti sve opake bolesti koje danas muče čovječanstvo. Možda bi šetnjom mogli i nahraniti gladne u Africi. Doduše ne znam u ovom trenutku kako bi se to moglo napraviti šetnjom, ali budući da je ona zdrava, zašto ne? Šetnja je najviše što možemo napraviti za sebe i svoje bližnje. I zato ću uvijek šetati, pozdravljati razdraganu mladež koja mi dolazi u susret, slušati ta divna mala stvorenja ptičice kako mi pjevaju i mirisati opojni miris stabala.


Opet sam jutros šetao dočim je dozorilo i u mojoj šetnji bijah nagrađen nadahnućem. O čemu se mili moji radi? Odlučio sam osnovati Udrugu šetača i ovim bih putem pozvao sve potencijalne šetače da mi se priključe. Samo vam je šetati. Nema razloga da štedite cipele jer ću se osobno pobrinuti za izravno sponzorstvo od Ministarstva zdravstva i nadam se našoj Udruzi pribaviti za šetnju prikladnu obuću. A sada ću vam ispripovijedati kako je protekla moja jutrošnja šetnja. Šetao sam uz rijeku. Mirisao divne mirise proljetnog cvijeća i razdragano pozdravljao rijetke prolaznike. Neke sam i priupitao: "Šetate li i vi zbog same šetnje ili pak žurite na posao?" Bilo je i ohrabrujućih odgovora. Neke su djevojke, pretpostavljam studenice budući su bile mlade kao kaplje jutarnje rose a opet s jedva primjetnom boricom na čelu od napornog učenja, potiho komentirale moj široki osmijeh: "Koji simpatični čičica..." Približio sam se samoj obali rijeke i poigrao kao u doba svojega dječaštva čarobnim oblucima. Kako je čudesan vajar Majka priroda? Koji bi umjetnik na cijelom svijetu znao izraditi tako pravilne oblike? Uzeo sam jedan plosnat oblutak i onako okrijepljen šetnjom po jutarnjoj svježini punom snagom zamahnuo iz boka. Nećete povjerovati da je sa srebrnasto ljeskave riječne površine odskočio čak osam puta. To nisam postizavao ni u mladenačkim danima. No onda još nisam bio otkrio blagodati šetnje...

hahahaha.. jel me primaš u tu tvoju udrugu šetača?!

a sto si se ti naseto....

ajd kad me već nećeš prošetati samo da velim.. ovo je blog po mom ukusu :))

ispovijest trenutne svijesnosti;)

idem i ja u šetnju, odmah. nema "blogovanja" ..i večernja šetnja je čarobna!!

naravski. ipak moram staviti c/p dijela gore napisanog teksta za sve koji misle šetati.. "Nije loše šetati ni kad je vrijeme ružno, ali ljepše je kad je lijepo." .. ma ovo je :)))))))))))

Udruga Šeača ti je ok ideja, no moraš uvesti pravilo da u toku zajedničkih šetnji nema razgovora, govora, izricanja komentara i sl.