Sezona u paklu

Nubiru i blog
Kako Nubiru i dalje nadire nezaustavljivo i time vrijeme pretvara u potrošni materijal tako se i „svjetski široki“ fenomen (www) sve ubrzanije pretvara u vlastitu suprostnost; naime, od onolike razvikane širine suzio se na običnu ornitološku onomatopeju (cvrk, mislim da sam vidio mica-macu) od čak 140 znakova (with spaces) A za...što? Za „ono sve što znaš o meni“...u tri cvrka sve bi stalo...“etc. I, kao što je svojedobno „video killed radio star“, tako danas internet prijeti televiziji, dok je u međuvremenu totalno bezvezna društvena mreža (facebook) i sada još bezveznija i besmislenija (twitter) gotovo u potpunosti „reciklirala“ blog. Nickovi iza kojih se može (s)kriti bilo tko (ponajčešće je riječ o inhibiciji alter ega, a koje je opet rezultat primarne inhibicije u pokušaju osobe da „uhvati, zaskoči“, tj. spozna samu sebe. Ali, naše ja u pravilu izmiče samo sebi, logici i gramatici budući da se radi o zamjenici...koja zamjenjuje koga ili što? Mene!!! I time je krug zatvoren) lažni profili, neostvarene literarne ambicije, očajnički vapaji za miligramima i tonama pažnje, infatilna želja da budemo nazočni tamo gdje nas ne vide (a mi vidimo sve; zamišljanje vlastite smrti), sperektomizirane duše koje traže slamku spasa u beščutnom monstrumu (cyberspace), razne cyberdelije i cyberdeliriji tog paralelnog svijeta koji je sve samo ne ono što bi trebao biti i što zapravo znači – KREPOST. I, doista je tu svega osim kreposti; perverzija kao vid izopačene naslade, kako duševne tako i one tjelesne, najdominantnija je domena na jednoj od bezbroj društvenih mreža i portala, zatim uzaludan bijeg iz začarane stvarnosti u binarni eldorado gdje je sve moguće osim one famozne pite unatoč izobilju kojekakvog shita...i sve to dok je prema pozitivnim zakonima lažno predstavljanje kazneno djelo! O Velikom bratu (google?) nečemo iz pristojnosti...ili opreza.
„U(š)logiravši se na „fejs“ jedina opcija koju sam ponudio bila je „svi“. Kad tamo, ono nikoga (cyberdesert); ničeg nema, ničeg nema (od mene, od tebe)... čak ni bloga... iza uma iza boga...sto godina široka je/tisuć' ljeta duboka je...valja nama preko... fejsa...tma i tmuša neprebolna etc. Ad infinitum. I na koncu, nije mi jasno što to teensi ustvari kriju od svojih roditelja braneći im da se „profiliraju“ na fejsu budući da se ti isti roditelji još uvijek ni sami nisu odmakli dačje od, u najveću ruku, kasne adolescencije. Zato upamtite: Vi ne postojite, vi ste negacija negacije, a to logika ne dozvoljava, vi ste nitko i ništa kako u fizičkom, tako i u virtualnom svijetu, vi ste vlastiti b(r)log potenciran na n-tu, a vaš jad očaj se osjećaju u „prostoru“ jače od -23 000 000 000 g. merkaptana u zraku. Pozdravljam vas jednom preciznom i vrlo bolnom parafrazom; Danas sam opet ruč'o sam (o)čaj! ...pa i nem'o na svom blogu svijeću...

da, i?

ne mogu vjerovat da si ti vidio "sve" filmove, pročitao "sve" knjige i tako dalje, samo zato što imaš pedeset godina. ma nešto ti je sigurno ostalo nepokonzumirano, samo je fora to ne reći na glas.

Ok.

Ok.

o kreposti...duha ili tijela zboriš? bit će tijela jer čajem si se napojio...a očaj ćemo još dugo...kusati!

Pusti Nubiru, evo tebi Nihira. Meni najdraža.http://www.youtube.com/watch?v=byhdV0imY5o