Ručkić krčkić

Neke su mi navike potrebne da bih funkcionirala... Čaša s desne strane, šalica s kavom na pomoćnom stoliću; pepeljara uz miša, cigarete uvijek na stolu, rezervne na polici; Iskrica u dnu ekrana, za predah, u dva taba, početna stranica i Weblog. Telefonu i mobitelu isključeno zvono, ali su na stolu.

I onda mogu: i dosadno, i zabavno, i obavezno, i izabrano. Jer ne moram odvajati pogled od toga čime se bavim, jer ne moram razbijati koncentraciju zbog potrage za upaljačem ili vodom, jer krajičkom oka vidim tko zove i u djeliću sekunde odlučujem hoću li se javiti.

A sad više ne mogu udobno boraviti na blogu. Fale mi moja zelena slova, moj Arial 12 Bold... A oči mi bodu crvene bordure i slova! Je li boravak u Iskričinoj blogosferi vrijedan novog privikavanja?

Ne vjerujem. Ali, vidjet ću... Već sam negdje drugdje pripremila zeleno gnijezdo. Bude li ono udobnije, otprhnut ću. Ako ne bude: priviknut ću se.

Ma ne bih rekla da je samo stvar navike. Ovo je jednostavno loše, drečavo, nepregledno i neprivlačno...