Ručkić krčkić

Oči me bole od ovog bloga! A što će tek biti kad svi skuže linkanje i sličice ne smijem ni zamišljati! Ma, ne moram zamišljati: dovoljno je da se sjetim one pokojne Iskrice Nove - imala je sve u svemu 5 aktivnih blogera, od kojih je četvero strastveno voljelo šljašteće sličke, a svi su obožavali linkanje na YouTube.

Ograničenja zapravo uvijek imaju dobrih strana: kad je potrebno potruditi se da staviš sliku, u startu otpadaju ljenčine i spori na učenju; a onda nekak potrpiš ukus onih koji ustraju, jer eto, potrudili su se. Ili nemogućnost da istovremeno imaš dva aktivna zapisa - malo usporiš, malo promisliš, malo bolje sročiš ono što imaš reći. Ili otvoriš više profila da bi bio sveprisutan, a za takve slučajeve opet moram zaključiti: neka, cijenim trud!

Stari blog me uvijek podsjećao na gostionicu: niz stolova, svaki s drugačijim stolnjakom, za svakim sjedi neko društvo, ponekad veliko i glasno, ponekad malobrojno i zaokupljeno tihim razgovorom, neki kartaju, neki igraju "Čovječe ne ljuti se", neki šute i slušaju muziku koja se vrti s radija iznad šanka, a neki sjede sami, udubljeni u svoje misli, ili zagledani u druge. A onda izbije neka kavga, ili se netko nacvrca i zagalami, glasno zapjeva, razbije čašu dok ustaje na klimave noge, svi gledaju, negoduju, pomažu, psuju ili se prave da ih nije briga... Stari gosti se međusobno znaju, uvijek sjedaju za isti stol, imaju svoj, imaju čak i svoj stolnjak, moj je bio zeleni, slučajno je tako ispalo, u početku su bili plavi, ljubičasti, crno-bijeli, ali nekako se ustalio taj zeleni i postao moj, s mojim rupicama od čikova i flekama od prolivene kave...

A ovo sad - sve na stoječki! Neki snack bar u koji ulaziš na brzinu, dobiješ plastični poslužavnik i plastični pribor, nema biranja, tu je šest udubina za šest posuda i kvit, odneseš si to do visokog stola uz koji staneš i virkaš, teško je vidjeti tko je još tu, nitko nije stalno na istome mjestu, svi brzo uđu i izađu, vidiš samo kapute i stalno ti puše od ulaza. I onda se ni ti nemaš volje zadržavati.

Bole noge, bole oči, boli glava!

ljudi se uvijek ljute na promjene

Osobito kad nisu dobre, Matilda! Mene bi veselio bolji editor, ili mogućnost trajnog baniranja nekih komentatora ili jednostavniji upload slika i linkova. Ali ovo je jednostavno TRALJAVO, nepregledno i lošije od staroga.

možda to još nije gotov proizvod, treba vidjeti najprije

Da, pretpostavljam da će urediti onaj kaos na početnoj stranici, ali editori za zapise će očito ostati ovakvi kakvi su :-((

Doduše, imam i pohvalu! Sviđa mi se što sad imamo padajuće komentare, od prvoga prema zadnjem, a ne obratno.

hahaha, a meni se baš to ne sviđa.. ali sve je stvar navike...

Viš, viš, sad sam otkrila još jednu novotariju - htjela sam dodati komentar, ali sam nehotice stisnula "obriši komentar" i pazi vrapca, iskače pitanje "Jeste li sigurni?" E, pa to je baš korisno, osobito kad nisi sigurna :-))

Upravo uočih još jedan nedostatak: sad više ne vidimo jesu li autori postova muškarci, žene, parovi i koliko imaju godina... Nije da je to baš uvijek bilo istina, ali je bar olakšavalo oslovljavanje.

kao što rekoh, možda proizvod još nje gotov, demo verzija..... sad marljivo čitaju naše komentare i sve žurno zapisuju, riješit će to oni... hm, hoće li?

Pa, u nadi je spas, a ja se ne nadam previše ;-))