Sezona u paklu

Poetuster i handwriter

Kad mu nije išlo u ljubavi, laćao bi se lirike, a kad je konačno shvatio da mu ni s lirikom ne ide baš sjajno, latio se klete kockarske sreće...nakon silaznog adrenalina kao posljedice gubitka ženinog miraza, latio se poduzetništva, a kad je tržišna ekonomija pokazala svoje strašne očnjake, ponovno se latio lirike (duševne pirike) i napisao „Pismo Bogu“ (zbirka pjesama) u kojemu kroz epistolarnu formu zapravo poziva, među inima, na red i samoga Njega. Ovaj, imajući valjda preča posla od korespondencije s jednim poetusterom (latinizirano; nadripjesnik), ni da bi; ni glasa, ni slova (čak ni u boci), ni dimnog signala, ni munje...ni SMS-a, ni tweeta...ni bogaocajokinog! Naja, nada, niente, ničevo, niks...!
Onda je jednog lirskog dana, šečući svojim lirskim vrtom, odlučio postati On i napisati i „Odgovor“. Ali, kako nije lako biti ni običnim smrtnikom, nekmoli Bogom, zapao je u stvaralačku (poesis, grč. stvaranje) krizu ter je u pripomoć pozvao starog prijatelja (ostvarenog poetu, recimo) da taj posao (tajnika?!) obavi umjesto njega jer, pazite ovo, kad sjedne za tipkovnicu stranica mu se polegne vodoravno (ah, taj layout) i on se sav pogubi budući da još nije svladao osnove rada na ps-iju (sofisticirani pisaći stroj), jebote!
Baveći se književnošću (i književnim životom) najveći dio svog kratkog života, susretao sam se s kojekakvim autorima i idejama, ali ovakvu ponudu još nisam imao; da napišem knjigu (Odgovor) umjesto njega i to – Njemu! Da, štoviše, uredujem u tim stvarima između njih dvojice (čit. ustvari između njega „pjesnika“, njega kockara i njega poduzetnika). Eh, proroče kog rodi porok....reče gavran: Nikad više!

Nije li se ("recimo ostvareni") poeta mogao nadahnuti izazovom rečene ponude pa zaroniti ironijom kao formom?