Gioa u zemlji čuda

Kasnije ću im ispričati. A do tada će mi biti dovolno što sam svoju tajnu pohranio na ovim stranicama. Nije li to, uostalom, i svrha mog dnevnika?
Još mi se ponekad dogodi da se zapitam: zašto ga vodim, pišući ovako zamagljeno, kada znam da ga nitko nikada neće čitati? Kada, štoviše, ne želim da ga itko pročita? Zato što mi upravo on pomaže da razjasnim svojke misli i uspomene, a da se ne moram odavati povjeravajući ih svojim saputnicima.
 
Drugi pišu kao što govore, ja pišem kao što šutim.   
 
Amin Maalouf
Le Periple de Baldassare

Bio jednom jedan striček koji se tako jadao pisanom riječju kako je nesretan što se u njegovim pričama nešto mora događati... radije bi da priča, a da ne ispriča priču, da šeće posjetitelje svojih slova kroz slova sama bez da ih je prinuđen mamiti lažnim obećanjima smisla i sadržaja istih... ;)

Nice.... :o)