.kap po kap....
U tami sobe promatram kapi kiše na prozoru kako se cijede.Lagani žubor...skoro da mogu razabrati svaku kap koja padne na tlo...Moje srce je prazno i tužno.Večeras je tako gorak okus u ustima..Što to tjera ljude da budu tužni i usamljeni..koja nevidljiva sila?Ponekad poželim..samo da sam ...sretan...i ništa više...
19.10.2010. u 19:46 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara