COGITO ERGO JEBIGA

Konacno sam shvatio moj problem.

Moja bivsa dekla, pardon jedna od bivsih dekli , rece mi jednom da kad je ljuta na ljude vidi ih kao nemocne starce. I tako joj , valjda, lakse zivjeti sa ljudima koje ne trpi ili koji je tlace.

Ja sam pak druga krajnost.
Ja u ljudima vidm ostvarenja njihovih potencijala i snage ljubavi u njima. Kad, naprimjer, pogledam konobara vidim u njemu potencijal za generalnog menadzera. I to ne samo kao ideja nego ga stvarno vidim u cool odijelu, s osmjehom na licu kako blista u svom poslu. I onda me taj isti konobar posluzi kao da sam mu majku ubio. I svaki put me to ritne u glavu. Ali nije on bitan.

Kvaka je da sebe nemogu vidjeti tako. Zalutao sam ali cu se naci.