KORACI

Iskreno pomalo znam da neću uspjeti.Previše je toga protiv mene. Znam,neću uspjeti ali to dugujem još nekim ljudima...Vraćam nešto od prije. Sam nisam bitan. I ovako ovdje kao da se ne nalazim...Čemu sam ostao vjeran,ostao sam vjeran podršci,vjerovanju u mene.Kad nitko nije vjerovao,oni jesu.Hmmmm. Iako sam izgorio i bio potučen,mislim da ja to morem još jednom učiniti za njih, onda će me pustiti,iskupiti ću se...
Moji ideali su nestali,trgovao sam s vragom,moje slabosti,moj život je utjecao na sve to. Jedva čekam kad ću sjesti na devu i proći pustinjom bez mobitela,bez laptopa bez ičega. Hmmmm...

Moram samo još malo opravdati neke ljude,da ne misle,stalo mi je do njih...Možda i neću vidjeti tu pustinju,ali znam negdje u mojim mislima će me ona uvijek čekati..

Ja želim iskreno mir i biti daleko od svih,želim biti sam,dugo već...

Ne želim i ne trebam nikoga osim malo prostora za molitvu i spavanje...

Kako gledam te ljude,vidim ih ponosno,samo ja nisam ono što oni misle da jesam,ja im ne mogu pomoći,nemam snage više...Ta snaga je nestala? Davno...
A i ne mogu to ja više,kako im reći?Ne znam a i sram me? Ne mogu im reći?

Nisam više onaj stari? Utreniran sam i sve to ali misli,duša je nekako odmrla?

Jedan front mi je otvoren,nemam ga šanse dobiti, a drugi se već otvara?Nahebao kako god se okrene?


Nisam ja za vođu,di su našli da ih ja inspiriram?A hebote?Gdje mene? Ja sam bježao većinu života,to mi super išlo, ak sam ostajao na mjestu,umirao sam...

Razmišljam kako to izvesti? Kako izaći kao pobjednik a da ti ljudi ne vide da sam potučen i uništen. Bilo mi je žao kad su me vidjeli onda? Suze sam pred njima od muke susprezao. Uništio sam sebe,što sam bio ljut i tužan uffffff. Radio sam gluposti,mislio neće me koštati, ali već dugo zaobilazim pravila...da sam jednim djelom htio da se to dogodi.Ne bi bilo šteta da se to meni dogodilo?Već bi bila šteta da se to njima dogodilo zbog mene?

Mislim da postoji još jedan pokušaj da im pomognem pa da se napokon dostojanstveno povučem....s tim da ću priznati da sam i neš napravio što nisam? ALi ću pomoći mojoj uzdanici?Pomogao je meni,hvala mu...

Ti ljudi...ta vjera...a i vjera jednog mog ratnika,oh,osjećao sam se jako važan,bio sam važan na trenutak.Tebe ratniče neću iznevjeriti,iako ćuješ u mom glasu? Viku i galamu,buku...poziv za nešto više...

Posao koji ću dobiti je malo manje neg imam sad ali je novac dobar,ostaviti ću ga obitelji,meni ne treba? Ja sam i ovako bio sretniji bez novca,ne znam zašto ali jesam.

Sjetim se prije 14 godina kad sam dolazio na završni ispit,ha ha,ponio tv-e,sve,ak padnem,idem u Francusku u legiju stranaca,nisam imao novaca,samo kartu,osmijeh,vjeru da budem prošao...doma ne bi smio,moji nisu imali para,a da sam pao ja bi morao još njima platiti.Prošao?
Sada nakon 14-ak godina opet još jedan ispit. Hmmmm.Moja tvrdoglavost,a i nemoć.Samo nisam sam. Lakše je kad si sam,odeš,boli te klinac za sve?
A sada?

Uffffff,oša bi u piz.....mat.... bilo bi lakše?

Na meni se vidi ak počnem muljati?

Ja ne mislim da je moj život ovdje,iskreno...Ja i ljude koje znam, ne volim što ih znam.Ak mi stalo do njih onda me jako boli?
Ak je njima stalo do mene,onda njih boli?


Znam da ću požaliti neke stvari,neka bude tako? Ali to istinski želim?
Sada?

Kao ulica,mračna je,koračaš,netko te iznenadi a ti ne znaš što se dogodilo osim da te nešto jako peče...nisi sam,dolaz ti netko pomoći,drži te za ruku posljedni put,a smiješ se? Koliko je takvih izlazaka bilo, uvijek u đepu pogledam da li su drvena zrnca tu,onda je u redu. I da me M drži za ruku,da joj samo vidim oči prije...Nasmijao bi se...A kad bi vidio suzu znao bi da joj je stalo....To bi bilo lijepo...

Više ništa ne bi bilo važno...


Maštanje,maštam o M,a znam da ona ni za mene,mlada,luda..hmmmm,lijepa crna visoka i zgodna? Kako je njoj teško odoljeti? Ne volim je gledati jer budi neš u meni kaj ne želim da budi. Ovo je moja usputna stanica?
Sinoć uz par čaša po običaju doživiš razočarenje?

Ljudi,hhhhmmmmm.

Tako mora biti.

Želim Vam ugodnu večer,moram spati? A nadam se i više otputovati....M će mi nekako nedostajati?

Mislim da nije samo tvoja pista srušena imam i ja bar jednu, ali vjerujem u anđele i nadam se da ću preko svih takvih pista preletjeti s njima.