Ručkić krčkić

Oni su milovanje bez riječi - jednostavno, društvena navada kojom želimo ugoditi i/ili svidjeti se; ponekad izmanipulirati.

Sjećam se, imala sam jednu ranojutarnju grupu studenata koji bi uvijek došli namrgođeni i puni nekakvih zahtjeva, te da ih se ranije pusti, te da se ne radi ovo nego ono... A ja isto jutarnji mrgud: čim zinu, nakostriješim se i sve odbijem! A onda oni po meni, da kakva sam grozna i bešćutna... I jednom mi sine, niti sam ja bešćutna, niti su oni grozni, nego nam fali komunikacijskih vještina. Pa sam ih podučila: prvo lijepo. Onda traži.

I tako su moja rana jutra postala neusporedivo ugodnija: Draga profesorice, jeste li za kavicu? Baš vam lijepo stoji ova boja! Vi imate TOLIKO godina??? Nikad ne bismo pogodili... I nema veze što ja ZNAM da gotovo niš od toga nije istina, istina i ništa do li istina: prija. Pa se onda potrudim biti što sličnija tim lijepim komplimentima, i blaža sam, i draža sam, a ako već moram odbiti neki zahtjev koji neizbježno slijedi, bar nisam srdita i učinim to s osmijehom.

Između ostalog i zato jer sam ih dobro podučila: kompliment ne smije biti jako daleko od istine. Najbolje je kad zaista jest istinit, ali ako istinu malo friziramo, nemojmo onda tvrditi nešto sasvim nevjerojatno. Jerbo je to onda uvredljivo. I ponižavajuće. Mislim, kad mi tip veli "Gospodična", kaj bih ja sad trebala... Povjerovati? Ma daaaaaj... Mislim da je bezobrazan jer potcjenjuje moju inteligenciju i samokritičnost, ili pomislim da je toliko tup da ne kuži kakvu je glupost izvalio.

Eh, ali da bismo dali dobar, uvjerljiv i primjeren kompliment nekome tko mu baš i nije izdašna podloga valja se potruditi: valja tu osobu promotriti svojim najljubaznijim pogledom i pronaći dopadljivost. Koje uvijek ima. Bar malo. I zato, dragi naši Iskričari, vaši brzopotezni i preobilni komplimenti ne pale: komplimentiranje je umijeće u kojem količina ne može nadomjestiti kvalitetu.

Dovoljan je jedan. Ali vrijedan!

ha ha ha...ista moja susjeda...čim netko krene prema autu ona izviri na prozor

K VRAPCU!!!

Hehe, kaj nije faca? Evo, kad već nemrem imati zelena slovca, sad imam zelenu žirafu! :-))

ok, nema komplimenta( ne volim jih davati ni primati ne vjerujem u njih, za mene je to samo igra riječima i osječajima ) ALI ću ti( iskreno) napisat.( jednom već jesam)... jedva čekam lijeto, imaš zarazan osmijeh koji "smanjuje" tugu i bol:-)))

Ufff, Bis, i ja jedva čekam ljeto! A sad sam malo udovoljavala nostalgiji uz kozice na buzaru :-))

• "Žena je u stanju da danima živi od jednog jedinog komplimenta." Michèle Morgan

uvijek u pravu, moram priznati opet ponovo :))

I ja sam od tih što danima žive od jednog komplimenta ...i nešto malo hamburgera.Špageta.Prženih lignji,pomfrija...