Ručkić krčkić

Pevetiram sad s jednim frendom i velim mu kak nemrem van, cijeli dan dežuram uz staru, kojoj je jako visok tlak. Već smo imali hitnu, sad mi se sve čini da će nam opet morati u goste... I veli mi taj frend, pametno mlado biće, u stvari, svaki put mi vrati vjeru u mladost (ima 25 godina i mudrost mnogima nedostižnu - a ti, naj sad crvenit!) kak mu je to grozno i kako bi volio ostariti negdje na selu, uz kokice i vrt koje oko kojih mora brinuti, ili negdje u Dalmaciji, uz tri koze i nekoliko maslina... I kako je važno ne samo kretanje, nego imati nešto što zbilja voliš, što ti ispunjava dušu, tjera te da se pokreneš i izraziš, pa bilo to i samo hranjenje ptica u parku.

A jako je malo ljudi koji to imaju; iako misle da imaju. Moja majka je uvijek mislila da ima. "To mi je sve u životu" njezina je krilatica za: slatkiše, sapunice, izležavanje - a sve to ju je dovelo do praktične nepokretnosti i niz metaboličkih poremećaja. Neko vrijeme sam to bila ja, to njezino "sve u životu", ali više nisam jer sam prokužila da je to porobljivačka taktika. Da sam nasjela, sjedila bih ovako doma svaki dan i s njom komentirala sapunice, gutajući kolače, uvaljena u fotelju i toliko debela da se jedva odgegam do zahoda.

Danas se pitam, što je to što mene pokreće? Šaponja, svakako: tri puta na dan me izvuće iz kuće, bez obzira koliko mi to bilo (ne)drago. Ali, ni on neće vječno... Već je star. Pisanje, ali očito ni ta strast nije baš takva da bi me natjerala na promocije i druženja - ja to više volim ovako, u intimi svoje sobe, bez kontekstualnog bavljenja svojim ili tuđim "književnim likom". Druženje. To da. Ponekad. I od toga lako odustajem.

A strah od starosti i bolesti nije dovoljan. Zaista je potrebna ljubav. Ne samo za sebe - za nešto/nekoga izvan nas.

Mora se van!

Kretanje je zivot. Pola sata brzog hoda smanjuje 10 apoena visokog tlaka, tko ga ima. A razlozi zašto netko neide van, različiti su. Kad već govorim o visokom tlaku, 10 zagrljaja, smanjuje visoki tlak još za 10 poena. A kućni ljubimac, samo da ga pomiluješ nekoliko puta donosi još 10 poena u korist padanja tlaka. Pa tako, visoki tlak, postaje normalan.

Slazem se s tobom. Treba ići van. Kupiti tamnu čokoladu, jer i ona smanjuje tlak. O smijanju neću.....jer doći ćemo s tim poenima....već i do niskog tlaka.

Idem odma izmaziti psa i mačku, onda u šetnju sa šaponjom, a onda ću do stare, koja će mi sigurno dignuti tlak, tak da nema frke od niskog ;-))

sve pet, ali zagrli majku barem deset puta, pa će i njoj tlak pasti :)))

Bez ljubavi nema života:-)

No dobro, pao joj je tlak i bez grljenja. A dok sam joj ga mjerila, pas je opljačkao mačku, tj. izjeo sve iz njene porcije, a gadek je na dijeti!

Jučer su me natjerali u šumu, juniori... Iako sam imala 6dnevni radni tjedaqn i hrpu odgođenih obaveza za vikend. Sad sam im zahvalna...sunčan dan na zraku, noć punog mjeseca kraj vatrice, među prijateljima, jutarnja kava uz potok, i stopostotni mir...gljive u košarici. Samo van! Kad je najteže, i onda , van!