Ne zelim pricati o smislu

Zapravo to i nije bila sasvim moja odluka, ja sam zapravo bio duzan pasti. Tako je, naime, stajalo u ugovoru. Onda sam se odlucio baciti sa svog treceg kata, cvrsto zeleci vjerovati da ce me ona dohvatiti prije... Ipak, znao sam da pad mora biti vjerodostojan, jer ako bih samo na tren i pomislio kako cu se, u zadnjoj sekundi prije udara predomisliti, znao sam da bi ona to primijetila i da je dolje vise ne bi bilo. 'Evo me, padam samo za tebe, draga!' vikao sam leteci, padajuci...
Volio sam se vracati s izleta, s voznji, cesto poderan, srecom rijetko bas od padova, vise od udaraca i struganja... Najljepse mi je tada bilo sto sam znao da bi me ona, kada bih se takav vratio, znala beskrajno ljubiti po ozlijedjenim mjestima, kao da su je te moje rane, i moja cureca krv uzbudjivali...? Mislim da je zapravo voljela to sto bih tada bio tako slab i bespomocan. (Nakon objeda s tikvama zacinjenim ljutom paprikom, razmisljanje o tome je pak uzbudilo mene, pa sam se ugrizao za donju usnu i posao rukom prema preponama.)
Ja zapravo i jesam slab, ali ti to ne zelis vidjeti. I trebam te tvoje mastovite i smijesne lazi koje cu, ako vec nisam, svakako zavoljeti. Svejedno, moja slabost ne moze ti biti garancija sigurnosti.
---
S druge pak strane stajalo je ovo: Svakome od nas treba netko kome cemo biti potrebni. Trebam te da me trebas. Samim time, ako ne vidis, i ti si meni potrebna. Oslanjanje je medjusobno, svejedno je tko je poceo.
Glava ili pismo?

Huh, mislim da je Krleža jednom tako cijeli blog ili čak esej napisao pod naslov "Trebam ženu da je ne trebam"... :) Ma zao sam i plitak ki plehani tanjur večeras, pokipila mi kava...

(pike,nekad su temeljne istine ...niske ;)

ponekad glava leti zbog pisma:)