Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Ovo je priča o ljubavi, dijelić sna otrgnut iz sazviježđa koje treperi na sjevernom nebu, neka ovo bude priča ispisana plesom struna i šapatom Plejada koje čekaju da pozdrave tvoj i moj susret na obroncima vage i škorpiona, vage i bika, vage i lava, vage i strijelaca, na raskrižju zvjezdanih staza kojima već tisućljećima ostavljamo svjetlosni trag naših uzdrhtalih duša.

Osjećaš li snagu ovog čudesnog trenutka, čuješ li šaputavu svjetlost Siriusa na kojem smo u trinaestom eonu sudjelovali gozbi Anđela. Na tvojim dlanovima još uvijek titra snaga svjetlosnog prabića s kojim sam plesala nebeski menuet. Zagrli me u ovom djeliću sna i ostavi anđeoski trag na koži kojom osluškujem titraje vječnosti. Pričinja mi se da lebdimo onim istim krugovima kojima su se Dante i Beatriče uzdizali ka Raju. Vergil se vratio u svoje vrijeme ostavljajući nas u ovoj dolini snova, da tepihom od razasutih latica nebeskog cvijeća zakoračimo u carstvo svemirskog uma.

Žubor Mnemozine rijeke iskri slike rađanja u vremenu zvjezdane poezije i emocionalnog sazrijevanja. Nebeski jeleni upregnuti u kristalnu kočiju nas odnose na izvor iz kojeg izvire kozmička energija i spektrom čudesnih boja gradi most ka našem trenutku buđenja. Napušatmo tišinu bezvremena, držeći se ruke lebdimo metaverzumom osjećajući lakoću i moć ljubavnog zagrljaja.

S druge strane duge na nas čeka svjetlosna dimenzija zaobljena silom gravitacije. Neka nevidljiva ruka nas spušta u njen zagrljaj i zatvara za nama vrata vremena. Ulazimo u trenutak i osjećamo snagu koja nas vraća na zemaljske staze, u jesenjske kiše koje ispiraju slike u kojima smo eonima trajali. Ostala je samo toplina na dlanovima sa kojih su nebeske srne jele zrnca sreće. Milujem tvoje tijelo i čujem smijeh tvojih čelija. Sveta krv se slijeva ponornicama u ocean tvoje duše. Zadržao si u sebi šaputavu svjetlost vječnosti kojom mi odaješ tajne tvoga svemira.

Osjećam tvoje misli kao lahor koji se spušta sa vrhunca žudnje, čutim tvoje osjećaje koji postaju eliksir mojoj duši. Vidim ekliptiku tvoga sunca među sazvježđima tvoga neba, iskričavu putanju koja me odnosi u tvoj anđeoski zagrljaj. Da, ovo je ljubavna priča koja je počela prije vremena, priča nikada napisana u zemaljskim knjigama, priča koja se događa u svemirskim širinama naših duša, priča koja se zrcali u nama i univerzumu.

(autor: Dijana)