Ručkić krčkić

Vesnu, kažem prisno... jer (i) od nje sam naučila misliti o svojim osjećajima. I izreći ih.

Upoznala sam je davno, dok sam još bila nadobudna studentica književnosti, a ona stara, gušava pjesnikinja iz čitanki. Nisam je znala pitati, nisam znala ni čuti većinu toga što mi je govorila.

Posjetila sam je u Studentskom gradu, u njenom stančiću sa starim namještajem debelo premazanim kričavim pastelnim bojama, najviše plavom, ali bilo je i crvene i žute, i mlađahnim Sirijcem (mislim!) koji me najviše mučio u tom interijeru.

"Trebam strast", rekla mi je. "On će otići, kao i svi, ali sad nam je dobro. Njemu jer ne plaća, a meni jer mi se nađe po kući i lijepo ga je gledati." Ni Sirijac nije skidao oka s nje. Valjda je bolje od mene znao kakvo ga je čudesno biće odlučilo ugostiti.

Dugo mi je trebalo da sliku stare, gušave, pohotne pjesnikinje odmaknem od vitkih, otmjenih, izbrušenih stihova... Tek sad počinjem shvaćati ove:

Jer, vječnoj mijeni usprkos
ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu
zemlju i ovo nebo cvijet
koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.......
(Iz pjesme "Elegija")

Počivala u miru, Vesna! Hvala ti.

...............

ti bokca koja je ovo dobra pička?????

jel i ova garavuša na iskrici? Daj profil..

Crnooki, zakasnio si - ova je upravo umrla. A dok je bila živa, sumnjam da je Iskričarila. Iako, vjerojatno bi, koliko sam je uspjela spoznati/upoznati ;-))

od čega je umrla? Nije valjda ajidis.

Momče, molim te da potražiš neki blog koji je primjereniji tvojoj kulturi i zanimanju. U suprotnom brišem komentare, uz prijavu, naravno!