Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Oduvijek sam bila sanjar i zanesenjak.
Lutala sam tek duši znanim svjetovima,
osjećala vreteno energije, čutila dodir lak,
lebdjela vrtlogom zlaćane spirale letovima.

Gravitacija me tada nije pritiskivala,
uranjala lakoćom u nepostojeće boje,
lepršala sam i slobodno poskakivala
sretna osjećala rajsko carstvo moje.

U beskraju želja je ostajao svjetla trag,
milovala me je dalekih galaksija oluja,
u duši se rađao osjećaj mome srcu drag,
u bezvrijeme me nosila osjećajna struja.

Posjećivala sam dušom druge svjetove,
upoznavala mnoge duše slične vrste,
darivala kristalne kozmičke cvjetove,
uranjala u svjetlosne zagrljaje čvrste.

Spoznavala sam energiju postojanja,
lutala uspomenama prohujalih dana,
živjela davna i trenutačna snoviđenja,
a svjetlost je tad bila mojoj duši hrana.

I danas sam sanjar i zanesenjak ,
sretna srca sa srcima razgovaram
još uvijek želim ljubavni dodir lak,
slutim u sebi sve odživljene svjetove,
misaonim beskrajem osjećaje stvaram,
lakoćom darivam neba moga cvjetove.

(napisala: Dijana)