Vremenski kod

Prošla brzinsko isčitavanje ponekih zapisa. I naišla na jen edukativni. :) Malo prodrmala neurone, nešto zapamtila, nešto usvojila , a nešto preskočila. I zapitah samu sebe...zbog čega ja pišem svoje zapise...??? Budući da su mi neurončeki vrlo živahni uslijedilo je nekoliko pododgovora na pitanjce. recimo...Bude mi dosadno doma, pa djdem ovdje, pa ooooonda smišljam neki veleumni zapis i fliknem ga ovdje i čekam reakcije. Ponekad me moja tankoćutna dušica odvede u neke lijepe predjele, pa mi riječi teeeeeeeeku u slapu, pa i to onda fliknem ovdika. :)) Ali, ono najčešće što se dogodi je potreba za odmorom u riječima. Jednostavno, maknem svakodnevnicu, sjurim se u potragu za vedrinom i pišem. I to me opusti, razvedri .....Znači, jedna vrst okrijepe....:)) I tada je to dovoljno. Ne očekujem reakcije...samo se blaženo smješkam...:) Koje vi potrebe zadovoljavate pisanjem i zašto pišete??? (baš me zanima) ..:)

Danas mi se ne da do sto :))) ...Nekih deset bi mogla sklepati tek da se razdrmam malo :)

Daklem, ako malo dodirnemo psihologiju, rekli bi da su judi ovdje zbog zadovoljavanja tri vrste potrebe : jubavi, moći i zabave. :)

Kako ovdje judi mogu zadovoljiti potrebu za ljubavlju pišući zapise? Pa recimo...nadaju se da će se nekome to što pišu svidjeti i nastati će oni klik i slijedi nešto iza toga. :) Postoji i ona vrsta kada nam je samo potrebna nečija topla riječ, podrška, osmijeh. :)

Zadovoljiti potrebu za moći...je ovdje malo škakljivo...:)) biti Netko (faca na blogecu) je riziko jer uvijek postoji kritična masa koja s time nije oduševljena. :)

ja dolazim zbog društva, opuštanja, slično kao i ti:) pozdrav:)

Matildice...:) dobro mi došla. :))) Idemo bar do deset a? Zajedničkim snagama je uvik lakše. :))

može, dopamin, do deset.... a ja nekako ne znam više o čemu bih pisala... ja bih se šalila, a ovdje je postalo jako ozbiljno:)

E sad je ona potrebica koju jaaako volim...potreba za zabavom i opuštanjem :))))))))

matildice, to ti je prijelazno razdoblje...:) U svakom takvom razdoblju judi su malko ukočeni. Odmjeravaju, važu, promatraju....i ni im baš pogodni trenutak za zezu..(ali to se ne odnosi na nas, zar ne? ) :)))

ma ne, dopamin... ono što se ovdje događalo već dugo nije bilo dobro... ljudi se mogu zabavljati bez da jedni druge vrijeđaju, reda treba

Matildice, slažem se s tobom. Dugo nije ovdje dobro , ali opet smo tu. Sada se nadamo nekom redu. Ako ga bude, nadam se i lijepom druženju i šalama ...:)

A joj, kako je ovo sada lijepo, plavo.. opuštajuće..Odmaram oči ..

Eeeeeeeeeeeeeej sanjiva :))) Ja se trudim uvažiti i tuđa mišljenja :)) Meni drago zbog plave. :)

Matilda i Sanjiva, mogu vam uputiti jedno pitanjce?? :)

da, ova ti je podloga puno bolja:)

ajde :)

Gledim malo ovu naslovnicu našu. Dođu judi, stave nešto, napišu...i onda ni jedan komentar... Možda dođu i drugi put, stave opet nešto..i ono opet nitko ništa. Mislim, a prošla sam i ja to :))) da to i nije baš ugodno. Što mislite kada bi recimo krenuli s Akcijom da ostavimo bar smajlić na tim blogovima, ako nemamo bar nešto napisati.?? Dobra ili loša ideja...iskrene mi budite :))

dopamin, imaš pravo... kad sam došla ovamo, bilo mi je žao ako nitko baš nije primijetio moje postojanje toga dana na blogu... s druge strane, samo smajlić? hm.... pa to izgleda kao nekakva milostinja... možda lijepa gesta, ali.... ah, ne znam:)

Očito ni dobra ideja....no, ja vjerujem da je judima ovdje vrlo teško se izraziti i privući svojim zapisom ponekog tko bi želio komentirati to. I judi odustanu od svega. Vide da se ostatak ekipe zabavlja, a njima nitko ništa.

Matildica, možda samo kao podrška da se osjećaju ipak prihvaćeni ovdje...:)))

I ja vjerujem kako to nije baš ugodno, kada ti se baš nitko ne javi komentarom, onako, izgleda kao da ne postojiš. Ja nisam dugo tu, ali, blogove čitam. Puno su, puno puta zanimljiviji od prepiske na pvt-u.
Možda samo smajlić, ipak .ne bi bio onako, dosta.. nije teško napisati neku riječ uz to, ukoliko ti se blog sviđa.

A znala sam ja da ste vi dobrice :))) Znači, bilo bi dobro kada bi se malo angažirali u tome ?? :)))

tako je, slažem se sa sanjivom:)

Kada čovjek određeni dio dana provede u ugodnom društvu, izmami osmjeh i vedrinu iz svojih dubina, sve ono što je teško, biva lakše i jednostavnije. Dame, hvala na druženju. :)))

piši, napisane riječi imaju veću težinu od onih koje samo prostruje glavom.

Sedmico, imaš 11 svojih komentara na svoj upis. Prvih pet samo ti. Daj se dogovori, sama sa sobom , što želiš reći da ne moraš na svom blogu polemizirati s o sobom koju toliko voliš; sa samom sobom!

Medo, pa kako ću, kad nas ima Sedam???? Dok svakoj dam da blebne koju, skupi se toga iiiiiiiiiiiiiii :))))))))))))))) A volim svih Sedam :)

Bože.....pa ona nikad neće umrijeti. Neka ih ima sedam, ali zašto i sedam života?!

;P ( za nas Sedam)