Basna o galebu i mishu

Čudan je taj osjećaj,znaš?
Jedan tren ta golema tuga koja pritišće obraz,guši kao ogromna šaka na vratu,sprema se olujno zastrti svu svjetlost,a već kratko nakon,drugi tren,osjećaš sunce na tom istom obrazu.Bez logike,bez razloga,bez razuma.Oh,davno sam razumu i logici rekla zbogom.Pomireno gledala kako se svijet ruši,bez iole nadmoći da to spriječim.A taj drugi tren sudbina je donijela novi prevrat.Na vrijeme ili s vremenom,teško je reći.Ali,prevrat se dogodio.Jednim osmijehom.Jednim srcem.
Snovi su postali ponovo šareni.Moje čarapice su opet šarene.Moji šareni baloni su slobodno poletjeli u zrak.Među mucaste oblačiće.Imaju misiju,znaš?Moraju naći osobu kamene tamne duše.Moraju se smjestiti u njezine ruke i biti svjetlost vodilja na putu prema šarenom sretnom svijetu.Svijetu osmijeha i čokoladnih bombončića.
Svijetu kojem i ja sad ponovo pripadam,zahvaljujući tebi.

Link

Lijepo je ponovo otkriti svoje snove, ponovo sanjati.

joj, milena ...

amen