...

7.
Fey – stara škotska riječ.
Znači suludu radost koja se obično javlja prije katastrofe.

http://www.youtube.com/watch?v=6s8Yii4d-II


Eto, priuštila sam mu nekoliko ludih verbalnih eskapada nakon kojih je ostao zasopljen, bez daha, iznenađen žestinom koju je trebalo da pokaže on, mužjak, jel? Eh, kad se dotičemo mislima, riječima, kad šaljemo jedno drugom struje opipljivih feromona, kad svaki ćuh doticanja nepogrešivo stresa do kosti svaki pojedini djelić bića. Ugodna igra. Na obostrano zadovoljstvo, naravno. Kad odmah znaš gdje ćeš ljubiti i odmah osjetiš što ti radi. Nešto potpuno i nepovratno daleko od zova čiste puti. Kad znaš i kalibar i dužinu, doslovno ga osjećaš u sebi, u svom umu, u tijelu, uz šaljive prijetnje tipa...neću te lizati dok ne prestaneš pušiti... a znaš da mu je poslije toga kurac stršao kao jarbol.

Nema tu više prepunjenosti orbitala, nema skrivanja iza bračnih paravana, nekakve virtualne ljubavi sa zagonetnom skrivenom bajnom djevom, prešutni odgovor na pitanje je: idemo dalje... i već su pali prvi dogovori za kavu. Hja, u piskaranju i maštanju nema nikakvih ograničenja, osim toga ne pišem od jučer, a žensko sam već odavno. Nije mi se uopće teško igrati riječima, no stvari su poprilično jasne: ne namjeravam se upuštati u bilo što ozbiljno s takvima. Može biti prijateljstvo, što on uostalom i nudi. Da mu baš budem rame za plakanje jer je lud za jednom isto takvom koja piskara, to mi nije zanimljivo. Osim toga, baš i ne razumijem zašto je tako nemoguće da bude s njom, ako tako željno žude jedno za drugim. A sama činjenica da stalno spominje kako voli svoju ženu i kako ju poštuje, a istovremeno je do nebesa zaljubljen u drugu, dok se tu izdrkava po tastaturi dok se dopisuje sa mnom, hmm…O čemu taj fantazira! Tipični primjerak muškog internetskog ovisnika. Podsjeća me na onih cca 75% iskričana koji zuje po netu da bi u sumrak svoje muškosti, usprkos bračnom jarmu, još malo osjetili slasti svemoćnog alfe. I u tome su prilično neumorni, he, he.
- Pa dobro, kad ćemo mi konačno na tu kavu? – pitam. – Kad si je već obećao. I kolače u Sheratonu.

I onda - Ah, sori, malo smo se zaletili,- kaže on. Tko se zaletio, tko je počeo s očitim intencijama? Pa zna se njegov bračni status, na pamet mi ne pada da otimam nečijeg muža i nečijeg oca, zaboga. Ah, ne, nije u tome stvar, nego, on je zapravo jako zavolio onu Salerosu s neta, sjećam li se da je spominjao još jednu posebnu ženu, eh, da, Ona, dulčineja, laura, beatrice, opčinila ga je, on je duboko voli, našao je svoju srodnu dušu, razdire ih ljubav, izgaraju, sretni su i ne žele misliti unaprijed. Možda se neće vidjeti nikada, možda u staračkom domu. A možda će mene vidjeti prije nje.

http://www.youtube.com/watch?v=f9Sggn-1aSU&feature=related

Mene želi kao prijateljicu s kojom može o svemu razgovarati i dobiti koji korisni savjet. Aha! Pa kad je tako, da i ja kažem koju riječ: prekrasno je što mu se dogodilo, no neka razmisli kako dalje. Osobno nemam intenciju da zauzimam ičije mjesto u njegovim orbitalama. Meni treba neko za po doma, a sve ostalo smatram sportsko-rekreativnim aktivnostima, uz uvjet da ne povrijedim nečiji život i ne uznemirim spokojstvo. Znaju se granice. Ako dosad nije imao takvih iskustava (sumnjam, njegovi nickovi se nalaze na nekolicini portala), kako uopće namjerava razriješiti dilemu s brakom i tom dalekom, nedostižnom obožavanom čarobnicom koja je zarobila njegove osjećaje. No budući da ga sadašnje stanje razdire, neka se naprosto konačno nađu u živo, neka vide kako će, jer će inače pregorjeti oboje.

Tako je zapravo moja osoba bila na neki način nesvjesni katalizator, ubrzivač situacije u kojoj se našao kao slatkom grožđu. Jer, ispočetka je totalno negirao mogućnost da ima išta tjelesno s Njom. Pa je valjda vidio, poučen sa drugima, makar u cyberu, da bi puno toga lipog propustio, ha, ha. Koja mustra! Kažem mirno, ok, bit ćemo prijatelji, ali morao mi je ipak eksplicitnije dati do znanja stanje stvari, a ne upuštati se višemjesečno tako blisko očijukanje.

I sad ga lijepo molim da mi više ne spominje svoju dulčineju, heloise, kak se već zove, ta osoba se mene ništa ne tiče, imolim da ne ostavlja za sobom i ne šalje mi one pjesme za koje znam da su bile upućene i toj svemirskoj ljubavi. Uostalom prijatelji ne prijateljuju baš na neviđeno, mislim da on još nije u toj fazi da bi mi bio prijatelj, jer s prijateljima piješ pivu, pričaš o svemu, ima se osobne brojeve telefona, i mailove, a ova poznanstva na netu ne smatram prijateljstvima, dok čovjeka ne upoznam uživo. Ne živim u virtuali, to je samo mali začin za dušu. Živim u stvarnosti.

Naravno da se izmotavao neodložnim poslovima, nenadanim službenim putom, pa mora ići doktoru, pa klinci, pa satarci, pa žena, bla, bla. Standardni obrazac.

I tako se ladanjsko druženje i dalje nastavilo, na samotnim mjestima, daleko od ostalih posjetitelja, pričalo se u metaforama, simbolistički, oksimoronima, alegorijama i svim ostalim stilskim pizdarijama, a kad bi se govorilo jednostavnim čistim rečenicama, onda bi pao prigovor da sam okrutno iskrena, brutalna, nepogrešivo pogađam bit, ali, eh, to ubija ljepotu. Koju ljepotu? Onu koju si je on zamislio, kako si je zacrtao smjernice prepiske, zadao strogu tematiku koje bih se trebalo držati jer si je on tak projektiral u glavi? Alo, mali, ne volim da me se vrti oko prsta, neću se ponašati onako kako zapovijedaš i priželjkuješ, nego onako kako mi je ćeif, ljutio se ti ili ne. Između ostalih „prijateljskih“ razgovora ubačena je i rečenica“...uostalom, sigurno ćemo se nas dvoje vidjeti prije nego Ona i ja... uh, sad valjam što ne bih trebao...poslat ću ti cd s dobrom mjuzom...“. Ne, obećao si mi kavu i kolače, a ne one pjesmuljke koje si slao svim komadima na forumu.

I tako bi često razgovor skretao u po prijateljstvo nepoželjnom smjeru, uz njegovu obaveznu korekciju: oh, na to znaš da ne smijem odgovoriti, ovo je tabu tema, neke stvari ću otkriti samo Njoj, bla, bla...joj, kakvo prozirno nastojanje da postanem ljubomorna! Namjerno navedeš na temu, a onda se povlačiš i likuješ što si izazvao znatiželju. Manipulator.