10.
10.
...naprosto zato što onu bol ne mogu držati u sebi, ne mogu
samo pisati riječi bez odjeka, lakše mi je reći nekome ko zna
slušati...
... nije to samo rasprostiranje stvarnosti na stol, redanje
uredne slagalice misli, to je naprosto potreba za krikom,
definitivna svjesnost postojanja, poruka napisana na širokoj
vrpci koja je privezana na rep aviona, jasno vidljiva svima koji
pogledaju gore. potreba da pročitam svoje ime na na toj zastavi
među oblacima...
plače mi se, sjedim za radnim stolom i plačem, da sada umrem
to bi bilo tako lako.... oprosti, ne mogu biti nesebična
http://www.youtube.com/watch?v=h6wT5BNe9jg
28.10.2010. u 11:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
prateći.... jutube..su genijalni
Autor: 00sedam | 28.10.2010. u 12:00 | opcije
hvala puno, trudila sam se :smajlić:
Autor: klasa_optimist | 28.10.2010. u 12:01 | opcije