...

20.
Ljeto

stvarni život: početak i kraj romanse

Sudbina se malo poigrala (hm, ili je to ipak zakon vjerojatnosti, velikih brojeva, votever?). Imali smo neke zajedničke poznanike, i sreli se prigodom neke fešte. Daleko izvan hotelijerske diskrecije. Slavila je njegova obožavana, Salerosa, koju sam već otprije poznavala. Išla je u školu s mojom sistericom, kasnije su nas životni putovi razdvojili, i opet se našle nakon niza godinica u ovom ugodnom hotelskom perivoju. I nije mi bilo teško doznati da su se dopisivali, da se zaljubio u nju, no odbila ga je jer je oženjen, i nema šanse biti nečija ljubavnica. Upoznali su se konačno, slinio je za njom, no jasno mu je dala do znanja da ljubavništva nema. Ako želi, mogu ostati u prijateljskim odnosima. Pristao je, iako je i dalje okolo piskarao kako je ludo zaljubljen u Salerosu. A vjerojatno je ubrzo zatim našao i njezin surogat, objekt svoje neiživljene net-ljubavi. Pa mu je Salerosa došla kao idealna mimikrija. Tko bi ga znao. Čudni su putovi manipulatora i muljatora.
21.
na fešti:
Bilo nas je dosta, roštiljalo se, pjevalo, brbljalo, smijalo. Prava obiteljska atmosfera. Frendicu sam upozorila da postoji i mogućnost verbalnog sukoba, jer dotični se ipak na mene naljutio što sam mu dala do znanja da uočavam neke nelogičnosti u njegovim poručicama. Možda se naljutio zbog činjenica koje sam mu skresala, možda zbog „brutalne iskrenosti“, kako mi je sam napomenuo. U svakom slučaju, nije li nezgodno da se srećem s njegovom zakonitom i djecom, a znam da vodi dvostruki život, fabtazira o seksualnim uspjesima, upucava se svakoj koja pokloni imalo pažnje njegovim upisima, i još sanjari o nekakvoj gorskoj vili koja bi ga odnijela u nebesa svemirske ljubavi.
Aj, ne brini, reče mi prijateljica, on ti je obični papak koji se svoje zakonite boji ko vraga.
I tako se mi i formalno upoznasmo.
Kad me je vidio, poludio je skroz za mnom. Hm, barem je tako govorio! Takvu zbunjolu već godinama nisam doživjela. Zvjerao je pogledom, tresle mu se ruke, pratio je po skrivečki svaki moj korak, kretnju. Ako je onda lagao, onda je velemajstor glume, čeka ga i oskar, i medvjed, i palma. Valjda nije očekivao komada, nego neku smežuranu debelu kompleksašicu. I, naravno, pali su odmah ljubavni izljevi i proljevi, ono, oduvijek sam znao da si kalibar, mislio na tebe, eto, obožavam te, kad tad bih ti se sigurno opet javio, cmolj, cmolj. Znao sam da sam gotov čim sam te vidio. Čeznuo sam svo vrijeme za tobom. Fascinirala si me svojim riječima, a sada i potpunim likom. Aha, u virtuali možeš sraćkat i biti bijesan, ignorirati, pljuvati. A sad? Što je sad? Vizualizacija virtuale?

lambada!