...

25.

A ja, još uvijek zanesena lijepim riječima i sjećanjima na strast, smatrajući da čovjek ipak ima u sebi, ak niš drugo, onda maštu, nisam se obazirala na njegovu debljinu, kvarne zube, njegove razgovore koji nimalo nisu ličili na one lijepe zakučaste rečenice koje je pisao. Zamuckivao je, prelazio s teme na temu, nije pročitao masu knjiga koje je spominjao i citirao, zapušten, nervozan, svadljiv, s ponekim suludim ispadom, promjenom teme razgovora, djelovao je totalno neurotično i smotano. Da, stvarnost je zapravo bila potpuno drugačija! Uzalud sam govorila da naša „veza“ nema nikakvog smisla.