...

39.

pismo jedne perverzno napuštene žene...bože moj, ko da je pas...

ovo pismo je isprintao iz prepiske s dulčinejom, i nudio mi kao dokaz da nema s njom više nikakve veze. Moš mislit dokaza! Takvo pismo mu i ja mogu isprintat. Svinjarija da, ako je istinito, to nudi meni, otkrivajući intimu neke druge osobe i zlorabeći povjerenje. Kasnije se opravdavao preokrećući činjenice i optužujući me da sam sama to od njega tražila, kao dokaz njegove ljubavi prema meni. Omajgad, koji muški gnjus!

„…ti i ja nećemo nikad biti
možda sam pogriješila što sam te odvlačila od nje, ali ipak ste se našli, vas dvoje ste na istoj valnoj dužini. to nije kompliment, jer ti znaš što ja mislim o njoj i nije se moje mišljenje promijenilo
tebe sam krivo procijenila, nisi ti za mene
nema potrebe za daljnjim kontaktom
ja režem svoj boravak na netu, pogotovo na ovom forumu, niti bilo koji drugi neće me vidjet, a posebno nikada više osobnih kontakata
neću upotrijebiti passove, baš nikad, neću ni znati jesi li ih mijenjao, jer neću nikad upisat i kliknut
što više da ti kažem...da si me razočarao? ne nisi. jer ti nisi bio onaj za kojeg sam te smatrala. razumiješ, to su dvije osobe. ona s kojom sam ja "bila" i ova ovdje, sada, koja se hvali novom vezom, to muškarac koji ima digniteta nikad ne bi napravio, to ne bi napravio onaj s kojim sam ja bila 4 mjeseca i toliko vremena provela zajedno.
mogao si naći drugu ljubav svog života, no problem i ostat mi prijatelj
no, ti to nisi učinio, ti si me gurao još više više dole svojim postupkom onu večer kad si me stavio u poziciju da čitam vaše gugutanje
zbogom…"

Živi užas!
Žalosno pismo nepoznate žene. Čak me nije zasmetalo što očito o meni ne misli ništa pohvalno, tko zna što joj je nabajao, možda da sam se nametala, da sam ga silovala, da sam možda tako zaljubljena u njega da sam mu klečala pred nogama moleći njegovu naklonost, a on se smilovao da se ne bacim s nebodera. Ne bi bilo ništa neočekivano da je tako nešto natuknuo. Podsjeća me na onaj roman S. Zweiga: „Pismo nepoznate žene“, i film u kojem Charles Boiyer okrutno ostavlja jadnu zaljubljenu ženu bez milosti, čim je pronašao ljepšu, s manje obaveza i problema.
A onda, ostavljen, bijedan, bijesan, pokušava vratiti ono što mu je bilo jedino sigurno. No, već je potrošen. Ona se ubila.
Nadam se samo da će ova preživjeti great come back velikog manipulatora tuđim dušama. I na vrijeme se poštedjeti daljnjih gnjavaža s kretenom.

Ako uopće postoji.

Ne vjerujem da uopće postoji, možda je to njegova tlapnja. Da bi ispao važan. Tko zna što se krije u toj ludoj glavi.
Na kraju, otkrila sam da je i mnogim drugim komadima slao istu šprancu, iste poruke, ruže, na isti način započinjao, držao u neizvjesnosti, no s ni jednom se nije osobno upoznao! Uvijek je imao nekih važnih, jel, razloga da odgodi susret.

A žene su i dalje cmoljile, pratile njegove nickove, pisale tužnu poeziju, stavljale linkove sa srcedrapateljnim pjesmama... a on je uživao u blagodatima velikog osvajača.

40.

Takvi muškarci:

da, ali ponekad oni zaborave da su isto potrošni. i da uvijek više kotiraju oni bolje sačuvani modeli. jer, danas nemreš najti nerabljenu robu. osim toga, ne bi se isplatilo, šteta vremena dok se malo ne razradi kak treba.
naravno, uvijek dolaze druge. ili, prokopa se malo po tefteriću i uzme onu koja nestrpljivo čeka svoj red, da bude odabrana kao počasna hanuma, sultanija među probranima. kaj buš, muška taština!

– Ti si me iscijedila do daske.