...

45.

Mačak

Poznavala je te tipične muške rituale koje su muškarci ponavljali uporno do gadljive dosade, uvjereni da bi to trebao činiti svaki pravi mužjak. Uobičajene male geste dodvoravanja on je izvodio do teatralnog savršenstva. Registrirao bi najbezalzleniju primjedbu o nekoj vrsti čokolade i onda je drugi put donio. Znala je da će donijeti, i ushićenje je bilo dostojno njegove taktike, naravno.

Sve što je radila i kako je radila zapažao je i komentirao, oduševljen čudesnom podudarnošću, jer, eto, upravo tako radi i misli on. Pa oni su kao jedno, zar ne?

Two people, one mind.

Nametljivo nabrajanje sličnosti više je izgledalo kao rutinska razrađena taktika nekog prestarjelog fulira s ružom koji je pregazio granicu dobrog ukusa.

Bez trunke radosne opuštenosti, bez kolebljivih kretnji čovjeka koji grli od dragosti, zvjerkao je naokolo očima, kao da smišlja koji bi se potez sad pokazao najprikladnijim. Sve je moralo biti pod kontrolom, inače bi se gubio, ne shvaćajući što se dogodilo, zašto, kako da sada postupi, što da kaže.

Naravno, iznenadila bi ga žestoka navala seksualnosti, vesela nesputanost njezinih ruku, usana, čak i u prilikama kad su bili potpuno sami i slobodni.

Čovjek koji će te iste večeri pisati potpuno nepoznatim ženama, dražiti ih istim riječima koje su sami šaptali čekajući da prođu šetači u perivoju.